NA DANAŠNJI dan 1984. godine u Sarajevu su započele zimske Olimpijske igre. Zima u Sarajevu 1984. godine bila je suha i blaga, a mnogi su strahovali da će igre propasti. Sarajlije su tri godine pripremali sve da bi Olimpijske igre u njihovom gradu bile na razini zadatka, a dugoočekivani snijeg počeo je padati na sam dan otvaranja.
Nedostatak snijega zabrinuo je strane novinare, a postoji anegdota da je poznati sarajevski glazbeni urednik, pokojni Husein Vladović dan prije početka Olimpijskih igara stranim novinarima rekao da postave sve za snimanje i da će prve utrke biti održane jer će snijeg pasti. Oni su ga poslušali, a snijeg je doista pao. Sutradan su Vladovića pitali kako je znao da će pasti toliko snijega pred otvaranje, a on im je na lošem engleskom rekao: "We do our best, Allah do the rest". Ta rečenica postala je jedna od krilatica među novinarima, a Vladović "onaj koji će sve riješiti".
Olimpijske igre u Sarajevu građani su pripremali sami, a za maskotu igara izabran je nezaboravni Vučko.
Prijedlog za maskotu dao je slovenski slikar Jože Trobec, a Vučko je odabran putem najvećih jugoslavenskih novina i časopisa među 836 prijedloga umjetnika s područja bivše Jugoslavije. Prema navodima Međunarodnog olimpijskog odbora, maskota Vučko (deminutiv od vuk), na neki je način pomogla da se vuk, koji se na području bivše Jugoslavije smatrao opasnom i krvoločnom životinjom, na neki način zavoli.
Vučko je oko vrata imao crveni šal, a na ramenu je nosio par crvenih skija. Vučku je u reklamnim spotovima i prezentacijama glas posudio Zdravko Čolić.
"To mi je jedna od najljepših uspomena. Kada je počela Olimpijada, kompozitor Nikola Borota me nazvao i rekao da treba nekoga tko će posuditi glas špici, kada maskota Vučko skija po planinama", pričao je prije nekoliko godina Zdravko Čolić u jednom intervjuu.
Čola je rekao da je pjesma nastala spontano, jer nisu imali pojma što bi to Vučko mogao pjevati dok skija.
"Uzeo sam gitaru, prebirao po akordima i onda je Borota rekao: "Pa, što bi drugo mogao pjevati nego 'Saaaraaajevooo, Saaaraaajevooo' i da malo vuče na sevdalinku"", pričao je Čolić i prisjetio se kako su turisti tih dana tražili pjevača koji je posudio glas Vučku da se slikaju s njim.
"Bio sam u jednom hotelu nakon što su Olimpijske igre završile, a moj menadžer je došao i rekao da su ispred neki turisti koji ne žele napustiti Sarajevo dok se ne uslikaju s pjevačem koji je Vučku dao glas", kazao je Zdravko Čolić.
Danas, 35 godina kasnije, Vučko je prepoznatljiv suvenir Sarajeva. Maskote Vučka redovito se viđaju na skiijalištima oko Sarajeva, a rijetko koji turist iz grada ode bez privjeska s likom omiljenog vuka.
Tijekom godina Vučko je pomalo promijenio izgled, a plišana verzija mnogima je ostala simbol djetinjstva i doba kada je Sarajevo bilo dio svijeta.