Foto: AS
SRPANJ 1991: Bata Živojinović i Boris Dvornik, glumački tandem i donedavno simbol prijateljstva koje traje zauvijek, nedavno su jedan drugom rekli "zbogom".
Prvo je Dvornik uputio pismo Bati u "Slobodnoj Dalmaciji", podsjećajući ga na prijateljstvo između njihovih porodica i privilegije koje je do jučer imao, što je olako zaboravio i svrstao se u red onih koji pozivaju na ubijanje i mržnju.
Bata Živojinović mu je odgovorio da su njegove riječi krivo tumačene i da nikada nije pozivao na rat, a pogotovu da ni u snu ne bi rekao: "Hrvate treba poubijati".
Ali, i nakon izmijenjenih pisama mnogo toga ostalo je nejasno.
Nazvali smo Borisa Dvornika, ali on nije bio oran za razgovor na tu temu: "Što sam imao, ja sam napisao u pismu i ne znam što bih više mogao reći".
Batu smo našli u njegovoj kancelariji u Skupštini Srbije i pitali ga jesu li njegove riječi: "Ako treba, Srbija će u treći rat. Ugledajmo se na Ameriku, ona nikad ne ratuje na svom terenu. I mi ćemo ratovati u Hrvatskoj i Sloveniji".
"Jesam, to su moje riječi, ali nigdje nisam rekao da su to Slovenija i Hrvatska. Rekao sam da je Srbija jedan od uzroka prvog i drugog svjetskog rata i da se sa Srbijom ne treba igrati i dovoditi je u genocidnu situaciju, jer će biti trećeg svjetskog rata. Ali, čini mi se da Srbija ovoga puta neće ratovati u Srbiji, već će ratovati van nje. Nisam rekao krenimo na hrvatsku djecu, kao što Boris to meni citira. To mi ne pada na pamet.
Ćorci i manipulacije?
Boris vam očigledno zamjera što ste uplovili u političke vode i podsjeća vas da sada pucaju pravi meci, a ne ćorci.
Znamo svi kakva je situacija u Jugoslaviji, ja i Boris smo često razgovarali telefonom. Nije mu smetao moj rad u Skupštini. Odjednom, to mu je zasmetalo.
Mislim da sam vrlo svjestan toga da je ovoga puta ispalio ćorak iz Hrvatske televizije, koja je pokušala da prikrije i poremeti posao koji sada imam u Skupštini Srbije.
Izražavate sumnju da Boris nije napisao to pismo?
"U svemu tome nema nimalo Borisa Dvornika, Borisa s kojim sam živio, družio se i snimao filmove. Družili smo se kao braća. To je njemu neko napisao.
Čudi me da se uplašio i da je to prihvatio. Zbog toga ja ne znam s kim sada polemiziram, s njim, Vrdoljakom ili s nekim hohštaplerima tamo koji su uspjeli izmanipulirati ga.
Pitali smo Batu Živojinovića, kao zastupnika Srbije, imamo li šanse da izbjegnemo novo prolijevanje krvi?
"Kako god hoćete, ako hoćete da ja molim Boga da se stvar smiri, da prestanu Hrvati, ne svi Hrvati, nego oni što su natjerali narod na poslušnost, da prestanu s građenjem logora za Srbe u Hrvatskoj. Jer točno se znaju lokacije novih logora koje prave.
Prema tome, ako neko vama sprema logore, jame, sprema ne samo 750 tisuća ubijenih, nego ne znam koliko više, onda to treba spriječiti.
Je li most velikog tandema Boris i Bata potpuno uništen?
Nitko mi ne može uzeti Borisa i Radka Poliča. U mojoj svijesti oni postoje i postoje u meni kao čovjeku i umjetniku.
Oni postoje kao moji prijatelji i ja očekujem da se stabiliziraju ovi očajni odnosi među narodima u Jugoslaviji i da se nas dvojica ponovo sretnemo i progledamo kroz prste jedan drugom. Zbog njegovih sinova, zbog moje djece i zbog sve ostale djece.
(AS, srpanj 1991.)