Foto/Screenshot: Facebook/Twitter/Press/Oglasnici
PRIČA o povratku obveznog vojnog roka već je neko vrijeme aktualna, a u javnosti se ponovno natežemo oko toga radi li se o nečem što je potrebno današnjoj mladeži ili besmislici koja će nas na kraju koštati i pritom ne dati apsolutno nikakve rezultate.
Postoje i oni koji žive u uvjerenju da je služenje vojske nešto što je nužno, ali ne u trajanju koje je predloženo (tri do četiri tjedna preko ljeta). Upravo oni ističu služenje u JNA kao sjajan primjer kvalitetnog "omuževljenja" mlitavih klinaca. Naime, još prije dvije godine doznali smo da se Hrvati rado prisjećaju služenja u JNA.
Upravo smo zato odlučili iskopati nekoliko zanimljivosti kako bismo se nostalgično osvrnuli na ta "muževnija" vremena.
ONO i DSZ
Prije nego bi vas na duže vrijeme otpremili u kasarne diljem bivše Juge, postojalo je nešto što se nazivalo Općenarodna obrana i društvena samozaštita ili skraćeno ONO i DZ ili samo Obrana i zaštita.
U svakom slučaju radilo se o klasičnom širenju ratne doktrine, a budući da neprijatelj "nikad nije spavao", školarci su imali pripreme u vidu obuke koja je uključivala stavljanje gas maske, priprema eksploziva, bacanje bombi, pucanje i priprema za vojnički život jednom kad obuku uniformu.
Front
Jugoslavenska Narodna Armija imala je svoje službeno glasilo i zvalo se Front. U tjedniku ste tako mogli pročitati niz zanimljivosti, od toga tko nastupa na Armijskom muzičkom festivalu, preko reportaža s raznoraznih natjecanja i šetnja gradovima bivše Jugoslavije, ali i tekstove o tome kako se zaštititi od "bijele smrti" ili zašto je automatska puška M-70 u samom vrhu "svjetskih dostignuća".
Oproštajka
Budući da je kod naroda s ovih prostora i dan danas prošireno uvjerenje da vojska dječake pretvara u muškarce (nešto kao ispit zrelosti), mladići su u vojsku ispraćani uz prava slavlja što je, budimo realni, imalo daleko više smisla nego je to bio slučaj u posljednjim fazama odlaska u HV kada biste se opraštali od prijatelja koje ste vidjeli već za dva tjedna, po prvom slobodnom vikendu.
A ako ste (pogotovo u ranijoj fazi) baš imali nesreću da vas dohvati jedan od zeznutijih rodova, u vojsci biste proveli tri godine.
Uniforma
A kad bi iza sebe ostavili rodni kraj, civilni život, dugu kosu, bradu i brkove, mladi vojnici dobivali bi uniformu u kojoj bi proveli narednih 12 mjeseci.
Svečana obaveza
Nakon što ste prvi krug zaklinjanja odradili još kao pionir, po dolasku u vojsku čekalo vas je i polaganje "svečane obaveze", a tom ste prilikom obećavali da ćete "razvijati bratstvo i jedinstvo svih naroda i narodnosti". Jer ništa ne kaže "bratstvo i jedinstvo" kao gomila naoružanih muškaraca koje pripremate za rat. Ukratko, obećali ste da ćete poginuti i ne postavljati suvišna pitanja.
Kulturni šok i "upoznaj svoju zemlju da bi je više volio"
Budući da su vojnici iz različitih krajeva bivše Juge najčešće završavali u kasarnama koje su se nalazile na najudaljenijim dijelovima bivše države, slogan "upoznaj svoju zemlju da bi je više volio" dobivao potpuni smisao jer mala je šansa da bi mladić iz Križevaca ikada imao prilike, ali i razlog upoznati Kikindu. No, u isto vrijeme, to je kod mnogih izazivalo i kulturni šok.
Ne samo da bi to izazivalo probleme s lokalnim stanovništvom koje nije gledalo blagonaklono na nove zavodnike njihovih djevojaka već su i mnogi upravo u vojsci imali prilike upoznati polupismene i nepismene mladiće iz tzv. "pasivnih krajeva" (zaostali dijelovi države daleko od civilizacije) koji prije dolaska u vojsku možda nikada nisu vidjeli umivaonik ili WC školjku.
Suhi dnevni obrok aka SDO
Svatko tko je imao prilike okusiti život vojnika Jugoslavenske Narodne Armije vjerojatno se dobro sjeća SDO-a, suhog dnevnog obroka koji su vojnici dobivali prilikom odlaska na teren (ili kod generalnog čišćenja kuhinja u kasarni), a uključivao je konzervu sardine, konzervu graha s kobasicom ili đuveč (rizi-bizi), glukoza, KVIK bombone, dva pakiranja najtvrđeg dvopeka u povijesti čovječanstva i vrećicu instant čaja.
DRNČ
Ukratko, DRNČ ili "deterdžentski rastvarač naslaga čađi" koristio se za čišćenje osobnog naoružanja, ali ista riječ koristila se i za čorbe koja se vojnicima posluživala u nedostatku kvalitetnijeg jela. Izraz se i kasnije zadržao i danas se uglavnom odnosi na nešto izuzetno nekvalitetno, najčešće hranu.
JNA tetovaže
Iako je pojam JNA tetovaža nešto što se vezalo uz sve vojnike koji su vojsku služili u vrijeme JNA, njima su ruke najčešće unakazivali vojnici iz ruralnih krajeva koji bi uz "JNA" tetovažu ukrasili i prigodnim datumom, imenom djevojke ili crtežom puške, sidra ili nečeg sličnog. Uglavnom, ako niste pokupili triper (trišu u Nišu) ili stidne uši, očajna tetovaža vjerojatno je vaš najružniji podsjetnik na boravak u vojsci.
Nakon devedesetih, tetovaže su se masovno pretvarale u nešto drugo pa je JNA postalo "BOJNA" ili "ONA".
Pribor za jelo
A ovako je u JNA izgledao pribor za jelo. Jest da hrana često nije bila "na razini", ali nakon što dan provedete bauljajući divljinom, vaša gastronomska letvica može se drastično spustiti.
Ovaj legendarni video
Neki će video prepoznati po scenama koje su korištene u spotu grupe Let 3 za pjesmu "Ženu varam", ali radi se o pravom dragulju čiste ludosti. Stoga, vrijeme je da naučite koliko zulufi trebaju biti dugi, kako pravilno koristiti čačkalicu i je li u redu da oficir gradom baulja noseći vrećice.
Atomski zdesna
Oni koji su imali "čast" proći vojnu obuku u bivšoj vojsci vjerojatno pamte jednu od, kako se ističe, "najbesmislenijih komandi". Ideja je bila da se nakon toga istog trena bacite na zemlju, a ovisno o tome je li slijeva ili zdesna, vi se uvijek bacate na suprotnu stranu. Pa ako bomba eksplodira s vaše desne strane, vi se, pretpostavljate, bacate na lijevu.
Uglavnom, vojnici bi često završavali u lokvama ili u blatu.
Vojničke priče
Bez obzira na to koliko odlazak u vojsku smatrali smislenim ili besmislenim, činjenica jest da svi oni koji su imali prilike iskusiti odlazak u vojsku do današnjeg dana imaju barem nekoliko šaljivih ili dramatičnih priča iz tog perioda. Dovoljan je jedan pogled na forume i tamo ćete pronaći gomilu iskustava onih kojima je to vjerojatno bio i prvi susret s vršnjacima iz različitih dijelova Jugoslavije što je vjerojatno i razlog zbog kojeg su priče o tim vremenima najčešće lišene klasičnog prepucavanja na potezu Hrvati-Srbi-Bosanci-Albanci.
I za kraj...
A da sve ovo ne bi postalo još jedno romantično veličanje vojne sile ili besmislena jugonostalgija, nemojmo zaboraviti da sve ovo mačističko kurčenje i zveckanje oružjem ima samo jedan ishod i da se na kraju sve ponovno svede na gomilu preplašenih klinaca koji čekaju metak i bore se za sumnjive ideale starih guzonja koji će svoju djecu sigurno pospremiti što dalje od ratišta.