IAKO su većini njegove pjesme vrlo dobro poznate, mnogi dijelovi njegove biografije nisu.
Ono što većina zna jest da je Sam Cooke legenda soul glazbe, čovjek neupitnog pjevačkog umijeća. Ono što je poznato daleko manjem broju ljubitelja njegove glazbe jest niz nerazjašnjenih okolnosti povezanih sa smrću u jeftinom motelu u Los Angelesu. Upravo je to tema novog dokumentarca "ReMastered: The Two Killings of Sam Cooke" koji se pretvorio u još jedan Netflixov true-crime klasik.
Gotovo je nevjerojatno koliko su podataka autori uspjeli potrpati u 74-minutni film. Kao prvo, Sam Cooke mnogo je toga postigao u svoje 33 godine. Bio je pionir soul glazbe, nadareni tekstopisac i glazbenik, poduzetnik i borac za građanska prava. Svaki od njegovih interesa zaslužuje zasebni film, ali živimo u nadi da će ovo biti poticaj da se još netko pozabavi životom ovog svestranog glazbenika.
Sam Cooke je, kao i mnogi drugi afroamerički glazbenici, karijeru započeo u gospel zborovima, nastavio se kretati sekularnim glazbenim putevima, a tijekom karijere bio je prisiljen potisnuti neke zanimljivije dijelove svog umjetničkog izražavanja kako bi se dopao bijeloj publici.
Ipak, Cooke nikada nije dopustio da ga se strpa u ladicu s ostalim autorima lakih nota. Njegova misija nikada nije bila postati još jedna zvijezda. Točnije, postati zvijezda nije bio glavni izazov. Mijenjati svijet jest.
Mnogi crni glazbenici-aktivisti nisu preživjeli šezdesete, ali oni koji jesu, pojavili su se u dokumentarcu. Quincy Jones opisuje uvjete u kojima su afroamerički glazbenici živjeli: "Znali smo spavati u mrtvačnicama, u ležajevima koji su se nalazili nedaleko od šest lijesova." Jones se prisjeća vremena kada crnci nisu mogli spavati ili nastupati u istim hotelima i klubovima kao i bijelci, a ponekad je bilo gotovo nemoguće pronaći smještaj u posljednji tren.
Dionne Warwick prisjeća se trenutka kada se Cooke sukobio s policajcima rasistima, Smokey Robinson tvrdi da je Cooke popularizirao afro frizuru, a NFL-ovac Jim Brown prisjeća se prijateljstva s Cookeom, Malcolmom X-om i Cassius Clayem.
Problem mnogih crnih glazbenika tog vremena bili su i tantijemi koje redovito nisu dobivali. Štoviše, bijeli glazbenici često bi samo ukrali pjesmu i ta bi pjesma postala hit jer puštala se na svim radiopostajama, a ne samo onima koje su puštale "crnačku glazbu". Naravno, pravi autori nikada nisu dobivali dio kolača.
Cooke se s takvom situacijom nije mogao pomiriti pa je pokrenuo vlastitu izdavačku kuću.
Samo tjedan dana prije smrti namjeravao se suočiti sa svojim menadžerom Allenom Kleinom zbog mutnog poslovanja. Inače, kasnije su iste probleme s Kleinom imali i Beatlesi i Stonesi koje je Klein također pokrao.
Sasvim je logično zapitati se je li njegova sklonost sukobima s bijelim interesnim skupinama imala ikakve veze s njegovim ubojstvom.
I ovdje se vraćamo na početak priče o nikad razjašnjenim okolnostima. Cooke je upucan u prsa, ali policija u to vrijeme nije čak ni započela ozbiljnu istragu. Upraviteljica motela Bertha Franklin tvrdi da je Cookea upucala u samoobrani nakon što je pjevač navodno upao u njezin ured i napao je. Tu priču odmah su demantirali njegovi poznanici. Djevojka s kojom je Cooke došao u motel, Elisa Boyer, optužila ga je za silovanje i tvrdi da ju je pjevač nasilno odvukao u motel s namjerom da je siluje. Ona je pobjegla i nazvala policiju.
Međutim, mnogo se dokaza u ovom slučaju ne poklapa i fanovi sumnjaju da je priča drukčija od one službene.
Autori ovog dokumentarca samo su zagrebali ispod površine i pravo je vrijeme da se suvremeni "detektivi" dohvate ovog slučaja. Materijala očito ima.