Započelo je tronoćno ludilo Ultre u Splitu, partijaneri iz svih dijelova Europe slili su se u najveći dalmatinski grad kako bi tri noći uživali u tehno predstavama. Bila je to nama prilika da odmah prvi dan provjerimo što se nudi za jesti i piti gladnima i žednima, kao i koliko to moraju platiti.
Bili smo svjedoci bujanja party scene krajem devedesetih i početkom 2000-ih u Zagrebu, pa se može podvući crta da organizatori nisu više gramzivi kao u to doba. Istina, nisu hrana i piće jeftini ni sada, ali u to doba su organizatori znali zavrtati slavine u WC-ima, a vodu na šanku držati i na dvadeset kuna. Što bi se i u Esplanadi u to doba smatralo nepristojnim. Jasno, voda je i na Ultri glavna namirnica za zaraditi, zato i drži cijenu kao i sokovi, a prodavateljima na ruku ide i sparina koja drži Dalmaciju do pred samu zoru.
Gdje se nalaze štandovi i kakve su cijene?
Štandovi s hranom i pićem su u središnjem dijelu prostora Ultre, na platou između tri bine. Radi se zapravo o srcu ove manifestacije, gdje ima mnogo druženja, sjedenja na travi i razmjenjivanja zapažanja na brojnim jezicima. Moglo se možda ponajviše čuti španjolskog, bar u ovom ranijem dijelu dok smo mi bili prisutni. Odmah treba kazati kako su štandovi s pićem i hranom razdvojeni, tako da ako ste željeli jesti i piti istovremeno, trebalo je odraditi dva reda. Jer redovi su se stvarali i po njima se moglo zaključiti koji proizvodi idu dobro u prodaji.
Što se tiče osnovnog pića, ono je u odnosu na lanjsku ponudu ili zadržalo iste cijene, poput vode i sokova, ili skočilo kakvih deset do 25 posto. Dalo se zamijetiti da je prošlogodišnju ponudu Heinekena kao jedinog piva zamijenio Becks, po cijeni od sedam i pol eura. Očigledno se promijenila glavna pivovara pod ugovorom. Minus je da za razliku od lani nije bilo bezalkoholnog piva u ponudi. Ostatak ponude je bio uglavnom klasično konfekcijski, kao da ste u kakvoj lokalnoj gostionici. Istaknimo da je tu bio i Antique pelinkovac, koji je u posljednje vrijeme jedna od zvijezda ponude lokalnih kafića. Cijena za 0.03 žesticu? Od pet i pol do šest i pol eura. Na ovim štandovima je bila navala, pa se čini da organizatori nisu pretjerali s iznosima.
>>Evo kakve su cijene na Ultri
Malo dalje su se prodavali kokteli, i to na litre, nije se moglo uzeti manju mjeru. Relativno dobro su se prodavali, koliko smo mogli zamijetiti, najčešće bi parovi uzimali bokal koktela, a u ponudi su bili svi klasični, od Sex on the Beach i Mojita do Toma Collinsa, pa bi potom slamkama zajednički uživali. Od jednog mlađeg španjolskog para smo na pristojnom engleskom čuli da im je OK koktel, vele da su pili i bolje, ali i gore. Cijena im je od 35 do 40 eura za litru.
Dok smo još kod pića, svoje mjesto pod ultraškim mjesecom izborio je i Tisak, koji je imao štandove bliže ulazu/izlazu, i dojam je da su čak i veće količine vode i sokova prodavali od štandova na središnjem dijelu. Nekako su bolje ustrojili prodaju i naplatu, brže je to išlo, dosta nam je partijanera reklo da su došli tu kupiti vodu, da im se nije dalo čekati na štandovima.
Vina ponovno nije bilo na Ultri, sad je to već postalo tradicionalno. Iako pouzdano znamo da je bilo gostiju koji bi pili to piće da im je bilo na raspolaganju. Jedino što nam pada na pamet za ovakvu praksu je mogućnost da odgovorni za šankove ne vjeruju konobarima dovoljno da dopuste vino na cjeniku, jer je s njime lakše manipulirati nego s pićem u bocama i koktelima u bokalima.
Hrana
Centralni dio prodaje hrane je držao Catering Kvatrić, ponajveće hrvatsko catering poduzeće, te su se odlučili ne riskirati previše, ponuda je bila slična lanjskoj, tek kakvih 10 do 25 posto skuplja. Koliko smo u pola sata vrzmanja oko njihovog polušatora uspjeli dokučiti, najbolje su išli cheeseburgeri i pileći nuggeti, koji su bili 14 odnosno 11 eura. S cijenom pizza su očigledno malo pretjerali, nije ih se uzimalo puno, i za ovu publiku sklonu trošenju deset eura za trokut izgleda da je bilo previše. Kao novina je bio poseban njihov štand s vege hranom, dosta širok je bio izbor, od vege burgera od 14 eura, preko falafel salate za istu cijenu do vege curryja, ponovo za 14 eura. No, dalo se primijetiti kako gužve na vege dijelu nema, bar u te rane ure.
Malo dalje je bio manji štand Burgers and more, sve popularnijeg zadarskog lokala. Tri vrste burgera, nuggetsi, hot dog i nezaobilazni krumpirići su bili u ponudi, cheeseburger je bio euro skuplji nego na glavnom štandu Cateringa Kvatrić. Dokazala se ovdje i mantra o važnosti lokacije kod ugostiteljstva, unatoč dobroj reputaciji samog lokala, mnogo manja gužva nego na drugom dijelu. Kako nije bilo gužve i redova, pojeli smo i njihov hot dog, dosta dobar sa solidnim izborom dodataka, ali u normalnim okolnostima ne bi opravdao cijenu od deset eura. No, Ultra je sve osim normalnih okolnosti.
Opći dojam
Ultra je tako ove godine imala otprilike istu ponudu hrane i pića kao i lani, ide se provjerenim stazama, što znači i da su im financijski rezultati dobri. Hranu teško da se može nazvati vrhunskom, ali opet nije niti zadnji industrijski otpad, što se, da se ne varamo, nekad i zna služiti na ovako velikim događajima. Napomenimo kako je jako dobru prođu sinoć imala i splitska Gallina, fast food preko puta Parka mladeži gdje se održava Ultra, koji je ostao raditi duže, uz poveće redove ispred. Poznati su po svojim kobasicama, ali i po tome da ih dosta brzo nestane iz ponude, valjda su se za Ultru dobro opskrbili.
O samim glazbenim događajima nemamo što puno reći jer nismo neki veliki poznavatelji elektronske scene. Dalo se jedino primijetiti da publika stvarno uživa, pa možemo zaključiti da je bilo dobro. Nekoliko izvođača je nastupilo u dresovima Hajduka, to je sad već uhodani potez zvijezda koje traže dodatno odobravanje domaćina.
Za kraj napomenimo i kako je dojam da je klasični nekretninski bum iznajmljivačkog biznisa ipak malo splasnuo, nema više rentanja garaža po Splitu ta tri dana. Možda to objašnjava gužvu koja je od Kaštela prema Splitu bila oko 22.30, čini se kako su svjetski partijaneri shvatili da mogu i jeftinije nešto unajmiti u gradu uz Split, pa za 15-20 minuta vožnje biti na Parku mladeži.
Tekst je, uz dozvolu, u cijelosti prenesen s portala Kult Plave Kamenice.