Špica ljeta: Maksimir zasjao više od slavnih irskih rokera

NAKON što je prvi zagrebački koncert proslavljenog i dugoočekivanog benda U2 netom završio, reakcije okupljenih bile su podijeljene. Jedno je sigurno: konačno smo dočekali da Maksimir opravda svoje (neugledno i nesigurno) postojanje i umjesto nogometnih ugosti glazbene zvijezde svjetskog ranga dovoljno popularne za široke mase, jednako kao i znatan broj okorjelih fanova koji su Dinamov stadion počeli pohoditi već od ranog jutra. Je li im se isplatilo? Većina ih tvrdi da jest.

I istina je, irska rock atrakcija svoj je posao, uz neizostavnu humanitarnu angažiranost i poklike publike, odradila krajnje solidno. Na repertoaru nisu štedjeli: odsvirali su razuman broj hitova i pjesama s novog albuma. Euforija je dosegla vrhunac već kada su sredinom koncerta odsvirali "One" ili "Where The Streets Have No Name", hit koji je svoje mjesto našao na kraju, tako da je većina okupljenih stadion večeras napustila s osmijehom na licu od uha do uha.

Svirka duga dva sata iznjedrila uobičajeni set pjesama

Ispred više od pedeset tisuća obožavatelja okupljenih iz cijele Europe, U2 je svoj uobičajeni set pjesama svirao oko dva sata.

Međutim, ono što nikom nije moglo ne upasti u oči je magična transformacija neuglednog Maksimira na kojemu su se tribine tresle, a koji je večeras poprimio gotovo bajkoviti, svjetlucavi izgled duša ujedinjenih u glazbi, da je takav prizor samo vidjeti, a kamoli slušati ili mirisati, bilo prava milina.

Pozornica i ozvučenje su besprijekorni

Impresivna pozornica situaciji je išla samo u prilog, sve pompozne najave i začuđujuće brojke o turneji "360 stupnjeva" što se tiču rotirajućeg bajkovitog SF kostura i vizuala koji su ga pratili ispostavile su se istinitima, a ozvučenje je Maksimirom klizilo besprijekorno.

Samo dodatni razlog da (ispravno) zaključimo kako je zagrebačka ljetna špica sezone svoj prvi dio očekivano dobro odradila. Kako će biti sutra, ostaje nam da vidimo.

The Edge na Maksimiru proslavio rođendan

Vjerojatno će i sutra Bono, jednako kao i večeras, na tehnički savršenoj pozornici pozdravljati publiku iz Splita, Rijeke i Zagreba na slabo napamet naučenom hrvatskom jeziku, vjerojatno će i sutra "Beautiful Day", "One" ili "Breathe" u trans bacati desetke tisuća obožavatelja, ali ono što bi večerašnji koncert mogao izdvojiti od sutrašnjeg je rođendan gitarista The Edgea koji mu Bono nije propustio nekoliko puta čestitati.

Jedno je sigurno: Zagrebu su (i Maksimiru) ovakvi glazbeni velikani poželjni gosti i uvijek dobrodošlo osvježenje pa makar i bili mrvicu stariji ili nedovoljno euforični za najdivljije poklonike, jer večerašnja priredba mnogima je bila dovoljno savršena da su pomislili kako su zvukovi koji odzvanjaju našim nebom večeras otputovali sve do legendarnog Dublina.