GLUMAC Slavko Sobin pohvalio se novim projektom na kojem je radio u posljednje vrijeme. Scenarij za dječju predstavu Šapice pretvorio je u slikovnicu za djecu.
S predstavom Šapice nastupao je u osnovnim školama diljem Hrvatske, a o novom poslovnom pothvatu više je otkrio na Instagramu.
"Prvo sam mislio napisati u caption: 'Evo opet njega sa psima', ali to bi bio jedan dokaz nesigurnosti i umanjivanja vlastitih vrijednosti pod maskom kao humora, a to mi se više s 36 ne da pa evo ipak jedna bolja verzija. Mogao bih vam točno reći datum kad su Šapice napisane, ali bitniji je kontekst. Postoji jedan taj blok vremena od prije recimo 10 do 12 godina kad nije bilo bitno koliko ulažem, činilo se da sve stoji na mjestu. Najbolji primjer toga mi je period kad sam u Splitu pripremao predstavu Pinokio gdje sam igrao ni manje ni više nego Skakavca i paralelno snimao u Zagrebu Dolinu sunca gdje sam u nekim scenama potpuno nepotrebno i neopravdano bos hodao po snijegu misleći da će mi to sigurno donijeti kredibilitet i daljnje poslove. Trošio sam više od honorara jer sam svaku noć putovao u Zagreb na snimanje i svaki dan u 15h kretao nazad u Split da stignem na večernje probe. Ni dalje mi nitko ništa nije posluživao na pladnju i nije baš da sam dobivao poslove brzinom kojom su mi trebali i mislio sam se Ček, ko je ovdje lud? Mlad si, nestrpljiv, misliš da se sve događa preko noći", napisao je.
Tada je nastala dječja božićna predstava Šapice.
"I onda sam jedan dan rekao ok, posla nema, idem napisat dječju božićnu predstavu i sam si stvorit posao. Tako su nastale Šapice koje smo po razredima igrali kolegica Nada Kovačević i ja. Nekad i po 4 u danu. 10 godina su me roditelji, jer oni uvijek vjeruju, nagovarali da je pretvorim u slikovnicu. Nakon nekoliko uspjeha i podosta, vjerujte mi naučenog samopouzdanja, poslao sam je Zoranu Maljkoviću i evo, za nekih mjesec dana bit će na policama knjižara. Zašto mi je bitna ova priča... jer dan kad su Šapice tipkane na mom laptopu i dan kad znam da izlaze su dobre dvije opisne točke u životu da mi potvrde da rad donosi rezultat. Ne preko noći, nego kroz desetljeće i ko zna kolko više. Kad nema posla stvori ga, kad nema samopouzdanja, nauči ga imat, zasluži ga imat. Puno puno truda u život je potrebno uložit da na neke stvari budeš ponosan, a bit ponosan na sebe je dosta lijepo. Nadam se da će ova knjiga nekoj djeci isto bit lijepa. To mi je dovoljno", ispričao je.