13. lipnja Roko Režan imao je zaključene sve ocjene u školi i dopuštenje ravnatelja da može izostati posljednji tjedan nastave. Roditelji Antonija i Mate proslavili su godišnjicu braka, a mlađi, dvanaestogodišnji brat Ante svoj imendan.
Nakon obiteljskog okupljanja četrnaestogodišnji Roko, djed Danijel (kojeg svi zovu Roko) i baka Zdenka sjeli su u auto i krenuli na put koji je trajao četrnaest dana. Mogao je trajati i mjesec i jedan dan, barem su tako priželjkivali, ali i ovako su se dobro proveli. Njihovo putovanje po Europi bilo je obilježeno nogometom i utakmicama hrvatske reprezentacije. U četrnaest dana obišli su devet gradova.
Najprije su stali u Mariboru i nakon razgledavanja u njemu prenoćili, a sutradan ih je čekala najduža relacija puta – vožnja od 14 sati do Berlina. Nisu imali karte za nijednu utakmicu.
"Moj djed je veliki nogometni fanatik i voli putovati. S petnaest godina ukrcao se na brod i vidio je skoro cijeli svijet, sve osim Australije i Skandinavije, tako da je ovo sve krenulo kao njegova ideja. Bio je u Rusiji na prvenstvu, isto je gledao utakmice u fan zonama, a na finalnoj utakmici je i bio. Spomenuo nam je svoj plan još za Božić, iako je onda još mislio da letimo u jedan njemački grad i iz njega vlakom idemo tamo gdje se igraju utakmice. Na kraju smo se ipak odlučili za ovaj road trip autom i bilo nam je super. Ja sam siguran da ću se u Njemačku još koji put vratiti, ali ovo putovanje s njima meni je bilo neprocjenjivo iskustvo", kaže Roko.
U Berlinu su utakmicu gledali u fan zoni: "Svi smo bili u kockicama, pjevalo se cijeli dan. Toliko toga sam želio vidjeti i snimiti da bi mi se baterija do tamo potrošila." U pauzi između prve i druge utakmice išli su u Bremerhaven, lučki gradić, a zatim i u Bremen. Obišli su najstariju Hitlerovu podmornicu i muzej znanosti.
"Djed i baka ne vole baš muzeje, ali su morali zbog mene"
"Djed i baka ne vole baš muzeje i znanost, ali morali su ići zbog mene", smije se Roko koji je iz kemije na natjecanju bio prvi u Zadarskoj županiji, a u međuvremenu je postao učenik Prirodoslovno grafičke škole, novog smjera – prirodoslovne gimnazije.
Nakon toga slijedila je utakmica s Albanijom u Hamburgu. Sami sjever Europe, sve krcato hrvatskih navijača. U Hamburgu je Rokov pradjed, Zdenkin otac, živio punih 35 godina, tako da baki ovo nije bio prvi posjet tom gradu.
"Hamburg me se definitivno najviše dojmio. Predivan je, čist, ima sve što jedan veliki grad treba imati, ne bih imao ništa protiv da odem tamo još koji put." Nažalost, Hrvatska je remizirala s Albanijom, ali nada je još živjela u plasman dalje do utakmice s Talijanima.
Dotad su opet putovali, ovaj put prema Manneheimu gdje žive obiteljski prijatelji. "Oni imaju restoran i imali su tad posla oko branja trešanja pa smo jedan cijeli dan proveli berući ih kako bismo im pomogli, a nama je baš dobro došao taj dan da se opustimo i odmorimo, iako smo zapravo radili", priča nam Roko.
Iz Manneheima su jedan dan skočili i preko granice, u Francusku. "Strasbourg me oduševio. Mali je, ali prekrasan, posebno taj stari dio grada i katedrala. Sviđa mi se i arhitektura i taj način života koji je opušten, gdje je normalno uzeti baguette i sjesti pored rijeke s prijateljima."
U ovoj fazi putovanja sve su misli uprte prema Leipzigu gdje je Hrvatska 24. lipnja igrala protiv Italije. Prije Leipziga stali su u Frankfurt, a zatim nastavili dalje. Još jedna fan zona, još jedna utakmica ludih živaca.
"Moj djed uvijek kaže – pir do sale. To znači da je utakmica prije utakmice ona s navijačima u fan zoni, a tako je i bilo. To je toliko različito od gledanja doma. Nevjerojatna je ta energija", smije se Roko.
Vjenčani kum njegovih roditelja je Modrić
Na početku nismo spomenuli jedan detalj. Vjenčani kum Rokovih roditelja je Luka Modrić. Vjenčali su se 2009. godine, a jedna od uspomena iz Rokovog djetinjstva je ona u kojoj ga Modrić s ramena baca u more u Zatonu.
"Sreli smo Lukine roditelje i sestre u Berlinu, skroz slučajno, izgrlili smo se i pozdravili. I tu je pao dogovor. Ako Hrvatska uđe u finale, imamo karte i gledamo skupa. Evo nažalost, nije potrajalo i doma smo se vratili ranije nego što smo mislili. Da su se ostvarile naše želje, još bismo bili na putu", zaključio je.
Na povratku u školu Roko je napravio kartu Europe s označenim gradovima koje je posjetio i razglednicama iz svakog od njih. Sada je ta karta izložena u učionici za geografiju, a Roko se veseli srednjoj školi i školskom laboratoriju. Želi studirati kemiju na PMF-u, ali i na jesen upisati dramsku školu u Zadru.