PRELAZAK na euro zatekao je većinu Hrvata koji se aktivno žale na veće cijene. I dok neki putuju izvan granica kako bi uštedjeli na osnovnim namirnicama, saborski restoran početkom godine neprimjetno je preračunao cijene, a većina ih je čak i niža nego prije.
"Legendarni" saborski restoran neko je vrijeme bio omiljena tema medija zahvaljujući izuzetno niskim cijenama hrane, koje su čak povoljnije nego one u studentskim menzama. Stoga smo krenuli na mali gastrozadatak kako bismo provjerili kakvu hranu poslužuju u saborskoj menzi i goste li se naši već ionako predobro plaćeni zastupnici kao kraljevi za sitne pare.
Iako ovom temom u periodu prije izlaska na teren nisam pretjerano razbijao glavu, priznajem da sam imao predrasude i bio uvjeren da je hrana u ovom restoranu jeftina i kvalitetna vjerujući da zastupnici na svojim guzicama neće štedjeti. U isto vrijeme, nisam očekivao čuda jer svjestan sam i da većina zastupnika rijetko jede u restoranu, a daleko češće na puno boljim i skupljim mjestima.
Točno ono što i očekujete za tu lovu
Međutim, ono što smo imali prilike probati otprilike i vrijedi onoliko koliko smo platili.
Dva menija i desert platili smo nešto malo više od 11 eura. U ponudi su bili pileći bečki odresci, salata i kruh, a kao prilog dobili smo nešto misteriozno što nazivaju "zelenom mješavinom". Drugi meni bio je tuna burger sa salatom od tjestenine, zelenom salatom i kruhom, a desert je bio tiramisu.
Budimo realni, ovo je točno kvaliteta hrane kakvu biste i očekivali za manje od četiri eura po porciji. Bečki odresci bili su bezukusni, salata je djelovala kao da je još jučer odustala, kruh je onaj stari, dobri, polubijeli "žilavac", a zelena mješavina ostala je misterija koju nisam želio dublje istraživati jer sam strahovao od onoga što bih mogao doznati. Možda je rizi-bizi, vjerovat ću da jest jer alternativa me plaši.
U slučaju tuna burgera situacija je bila nešto malo bolja, ali pileći bečki toliko je spustio letvicu da bih vjerojatno uživao i da sam dobio pakiranje "rambo-keksa" i tunu iz konzerve bez etikete. Bilo kako bilo, burger je bio žilav i nije se dao, a salata od tjestenine bila je iznenađujuće prosječna, što je u ovom slučaju kompliment. Recimo to ovako, ako vas ova hrana vrati u djetinjstvo i podsjeti na baku - vaša baka nije imala pojma o kuhanju.
Margarinska raskoš
Na kraju je došao red na desert i bila je to margarinska raskoš.
Uglavnom je prevladavao okus margarina s laganim notama kave i, pretpostavit ću hrabro, kakaa? Doduše, ovo posljednje trebao bih znati jer taj mi je prah u jednom trenutku ušao u nos pa sam se nakratko osjećao kao da sam mimo svoje volje ušao u zloglasni "Cinnamon challenge". No uz sve ove nedostatke, desert je bio najpristojniji dio ove saborske gastropriče.
Na kraju mogu reći samo da postoji bezbroj razloga zbog kojih treba napadati saborske zastupnike, ali jeftina hrana iz saborske menze ne smije biti visoko na toj listi prigovora. Možete u tome čak pronaći i trunku satisfakcije jer možda jedu na naš račun, ali ne jedu dobro.
A onda se prisjetite svih onih debeloguzih župana koji su novcem županije plaćali ručkove, vrhunska vina, tamburaše, prostitutke ili poklone za žene/ljubavnice i ponovno budite ljuti jer možete biti sigurni da u ovoj menzi jedu uglavnom zaposlenici i novinari na zadacima poput ovog našeg.