Pripravnik je naslov donekle fikcionaliziranog, ali ipak na činjenicama utemeljenog biografskog filma o novom starom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Naslov donekle dovodi u zabunu jer bismo mogli pretpostaviti da će se film baviti poznatim biznis reality-showom u kojemu je Donald Trump trenirao pripravnike te tada inaugurirao onu čuvenu rečenicu "You’re fired!", no priča filma zapravo je inverzija showa Pripravnik.
Film, naime, govori o Trumpovim ranim danima u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća kada započinje njegov nagli poslovni uspon, koji koincidira s novosklopljenim prijateljstvom sa zloglasnim njujorškim odvjetnikom Royom Cohnom.
Jedan važan motiv
Mladi Donald, još naivni, ali beskrajno ambiciozni pripravnik sve najvažnije naučio je od Cohna. Hvaleći ga ocu koji je zapravo započeo obiteljski nekretninski biznis, on opisuje Cohna kao genija koji je još kao tinejdžer vodio antikomunističku kampanju notornog senatora Josepha McCarthyja.
Film nije imao ambiciju za sveobuhvatnom "od kolijevke pa do groba" biografijom Donalda Trumpa, već je priču sagradio samo na jednom, ali važnom motivu, na odnosu između Roya Cohna i Trumpa, odnosno na utjecaju koji je Cohn imao na njega, dok uvelike zanemaruje gotovo sve ostale aspekte Trumpovog života.
Riječ je o svega 10-ak godina, ali formativnih za Trumpa, u kojima je naučio sve o onome što će koju godinu kasnije besramno nazvati umjetnošću sklapanja poslova, kako glasi naslov i njegove memoarske knjige.
Stara je to priča u novom ruhu, ona o Mefistu Royu Cohnu i njegovu nadobudnom šegrtu Donaldu Trumpu. Roy Cohn smatrao se u to vrijeme najgorim od najgorega, najnemoralniji, najnepošteniji i najodvratniji lik na sceni, tvrdokorni desničar, Nixonov fikser, mrzitelj komunista i homoseksualaca (iako je i sam bio gej), mafijaški odvjetnik te serijski iznuđivač koji većinu uspjeha duguje nelegalnom prisluškivanju i ucjenjivanju. A onda je na scenu stupio Trump.
Trump for Dummies
Za one koji su posljednjih desetak godina više vremena proveli pokušavajući izbjeći priče o Trumpu nego konzumirajući ih, film može funkcionirati kao svojevrsni Trump for Dummies u kojemu otkrivamo podrijetlo zla, a ono se velikim dijelom svodi na utjecaj Roya Cohna. Čovjeka koji je Trumpu predao osnovne postulate blago rečeno nečasnog djelovanja, a koje je ovaj zdušno preuzeo, posvojio i unaprijedio.
Prvo: Napad, napad i samo napad. Na napad odgovori protunapadom, na tužbu protutužbom. Drugo: Koncept istine je zastario. Istina ne postoji. Stoga nikad ništa ne priznaj, demantiraj sve. Treće: Nikad ne priznaj poraz. Umjesto toga proglasi pobjedu.
Zvuči poznato, zar ne? Samo što se nitko nije usudio pomisliti koliko će Trump slijepo slijediti ova pravila, a još manje koliko će se ona pokazati uspješna, odnosno koliko će ljudi prihvatiti taj novi i privlačni koncept postistine, u kojem više ne postoje granice između laži i istine, činjenica i alternativnih činjenica.
Ipak, iako se ovdje ispripovijedana priča o Trumpu teško može doživjeti pozitivnom, nisu rijetki oni koji smatraju kako zamisao prevaljivanja svega lošeg na Cohna donekle ekskulpira Trumpa. Film se u neku ruku može čitati kao pripovijest o ambicioznom mladiću koji je pao pod loš utjecaj pa zaključiti "kakvi su mu bili mentori", - osim Roya Cohna nije nevažna ni uloga oca - "još je dobro ispao".
Nije sve negativno kod Donalda Trumpa Cohnovo maslo, no činjenica je da se nekim drugim neugodnim epizodama, kao što je ignoriranje brata koji ima problem s alkoholizmom, što je završilo njegovom smrću, silovanje supruge Ivane ili pak bešćutan odnos prema bolesnom Cohnu, posvetilo relativno malo vremena i pažnje.
Ove optužbe nekoj bi manje osebujnoj ličnosti priuštile pakao na zemlji, no Trumpu je to samo još jedan dan u uredu, stoga se može shvatiti one koji smatraju da se lik iz filma u odnosu na stvarnog Trumpa čini kao lik iz bajke.
Jedan od onih koji se s time ipak ne bi složio je sam Trump. Iako navodno nije pogledao film, njegov odvjetnički tim učinio je sve što je mogao da ga zabrani. U tome nije uspio, ali je ipak uspio utjerati strah u kosti velikim američkim distribucijskim kućama.
Mainstream distributeri nisu se usudili preuzeti film
Nijedan mainstream distributer u Americi nije se usudio distribuirati film, već ga je preuzeo mali nezavisni distributer koji je već ranije, npr. u slučaju dokumentarca Fahrenheit 451 Rogera Moorea, pokazao da se ne boji politički vruće robe.
No on nije imao dovoljno snage da film dobije primjereniju poziciju i veći broj kinodvorana pa je, s obzirom na golem interes koji Trump izaziva uvijek, a osobito u danima prije i poslije izbora, gotovo šokantan podatak da je film u mjesec dana prikazivanja u Americi uprihodio svega 4 milijuna dolara, što je za američke standarde gotovo ništa. Vidljivost i utjecaj jednaki su kao da i nije prikazan.
Film je režirao iranski useljenik Ali Abbasi koji se proslavio zanimljivim krimićem o teheranskom serijskom ubojici Sveti pauk, pa ni ovdje nije razočarao. Rekreacija New Yorka sedamdesetih i osamdesetih čini se autentičnom, kao i moda te glazbena kulisa, no najvažniji dio paketa ipak su glumci koji igraju Trumpa i Cohna.
Kao argument tezi da je film ublažena verzija Trumpa ide i odabir glavnog glumca: Sebastian Stan mnogo je zgodniji i privlačniji od mladog Trumpa, no srećom ga je odigrao toliko dobro da povremeno zaista zaboravimo da gledamo glumca, a ne pravog Trumpa. Jeffrey Strong, inače poznatiji kao najstariji sin obitelji Roy iz Naslijeđa, furiozan je pak kao Roy Cohn, energičan, besprizoran lik koji agresijom skriva koliko zapravo mrzi samoga sebe.
Kad se u drugom dijelu filma Trump, bez jasno artikulirane motivacije, udalji od Cohna, padne i energija samog filma. Nisu sve nijanse njihova odnosa baš jasno prikazane, pomalo je enigmatična i završna scena u kojoj se Trump kao pokušava iskupiti bivšem prijatelju pred smrt, pa mu na specijalno za njega priređenoj večeri daruje gumbe za manžete od navodno 24-karatnog zlata, a zapravo tek bezvrijednu bižuteriju.
Možda je kvaka naprosto u tome da ličnost toliko impregnirana vlastitim lažima zapravo izmiče svakoj mogućnosti racionalnog i koherentnog prikaza, pa ni ovaj film nije iznimka.
Nekad ubode bolje, npr. kad pokaže kako je Trump jedva uspio shvatiti od Reagana posuđeni slogan Make America Great Again, što ga nije spriječilo da ga preuzme, a ponekad lošije, npr. kad tek blago i neuvjerljivo naznačava njegovu povezanost s mafijom, no kad se sve zbroji i oduzme, ipak daje prilično kvalitetan uvid o tome kako je zapravo Trump postao Trump.