NEDAVNI niz smrtnih slučajeva poznatih osoba, uključujući Hulka Hogana, Ozzyja Osbournea i Malcolma-Jamala Warnera, ponovno je oživio staro praznovjerje poznato kao "pravilo trojke".
Ova ideja, da slavne osobe umiru u skupinama od po troje, nije nova. Slični slučajevi zabilježeni su i u prošlosti: David Bowie, Glenn Frey i Alan Rickman preminuli su unutar istog tjedna u siječnju 2016., dok su Michael Jackson, Farrah Fawcett i Ed McMahon umrli unutar dva dana u lipnju 2009.. Najpoznatiji primjer je možda zrakoplovna nesreća iz 1959. koja je odnijela živote Buddyja Hollyja, Ritchieja Valensa i "The Big Boppera".
Međutim, ova pojava nije rezultat nikakve nadnaravne sile, već manifestacija ljudske psihologije. U korijenu "pravila trojke" leži kognitivna pristranost poznata kao apofenija – sklonost ljudskog mozga da pronalazi smislene obrasce i veze u nasumičnim i nepovezanim podacima.
Smrti slavnih osoba, statistički gledano, događaju se nasumično tijekom vremena. Stoga je povremeno pojavljivanje "klastera" neizbježno, baš kao što će kockar koji dovoljno dugo igra na kraju doživjeti sretan niz.
Ovu iluziju obrasca dodatno pojačavaju dva faktora.
Za početak, subjektivna definicija "slavne osobe". Tko se ubraja u "trojku" ovisi o osobnoj percepciji. Ako se nečija smrt ne uklapa u željeni narativ, lako ju je zanemariti ili pronaći drugu, "prikladniju" osobu koja je preminula u sličnom vremenskom okviru.
Nadalje, imamo veliki uzorak. Broj ljudi koje smatramo slavnima danas je veći no ikad, zahvaljujući eri televizije, filma i interneta. Svakodnevno umiru poznate osobe, što olakšava pronalaženje veza tamo gdje ih nema.
Kada se jednostavni obrasci pokažu nedostatnima, ljudska potreba za smislom često se okreće teorijama zavjere. One nude složenija objašnjenja koja zamjenjuju neugodnu istinu o nasumičnosti smrti. U današnjem digitalnom dobu, ove se teorije šire brže no ikad.
Nakon smrti Ozzyja Osbournea, brzo su se pojavile tvrdnje da je uzrok cjepivo za COVID-19 jer... te ćete komentare pronaći ispod svake vijesti i u ovoj fazi već pomalo ljute. No, da se ne bismo predugo bavili glupostima, takve teorije ignoriraju Ozzyjevu dugu i javno dokumentiranu povijest zdravstvenih problema.
Osbourneu je Parkinsonova bolest dijagnosticirana još 2003. godine, a godinama se borio s krvnim ugrušcima, infekcijama i u konačnici posljedicama toga da je desetljećima šmrkao sve što se našlo u blizini njegova nosa. Pripisivanje njegove smrti cjepivu koje je primio godinama kasnije primjer je ne samo apsolutne dokolice osoba koje takve komentare ostavljaju već i odbacivanja složene stvarnosti u korist jednostavnog, ali netočnog objašnjenja.
Kod Hulka Hogana, teorija o cjepivu nije bila primjenjiva jer je bio otvoreni protivnik cijepljenja. Stoga se narativ prebacio na druge teorije zavjere, poput one o CIA-inom "pištolju za srčani udar" – stvarnom, ali tajnom oružju iz doba Hladnog rata koje je ispaljivalo sićušne ledene projektile s otrovom, uzrokujući smrt koja nalikuje prirodnom srčanom udaru.
Ova teorija, koliko god bila fantastična, služi istoj svrsi: nudi objašnjenje koje izbjegava priznati da je Hoganov životni stil, uključujući priznatu dugogodišnju upotrebu steroida i lijekova protiv bolova, mogao dovesti do srčanog zastoja u 71. godini.
Čak i tragična nesreća poput utapanja Malcolma-Jamala Warnera u Kostariki nije imuna na teorije zavjere, koje ponekad dosežu apsurdne razmjere, poput tvrdnji o ritualnim žrtvovanjima.
No, to je internet, a internet je tu da nas zabavi apsurdnim scenarijima.
U konačnici, i praznovjerje o "pravilu trojke" i složene teorije zavjere proizlaze iz istog izvora - straha od smrti. Ljudski um teško prihvaća ideju da je smrt kaotična, neizbježna i ravnodušna prema našim planovima i statusu. Stvaranjem obrazaca i narativa o tajnim planovima, pokušavamo unijeti red u taj kaos. Lakše je vjerovati da moćne sile kontroliraju događaje nego prihvatiti da se život, bez obzira na slavu i bogatstvo, jednostavno ugasi.
Smrti se ne događaju u trojkama, događaju se pojedinačno. Koliko god to teško bilo prihvatiti.