HOLLYWOOD Reporter nedavno je opsežno pisao o Leonardu DiCapriju kao "posljednjem Mohikancu" klasičnog Hollywooda, glumcu čije ime predstavlja kvalitetu filma za kojeg je vezano. Gotovo nikada ne snima promašaje, a snima samo onda kada pronađe projekt koji smatra vrijednim angažmana.
>>>On je najčudnija holivudska zvijezda, a njegovi filmovi zarađuju milijune
Čekali smo četiri godine da snimi film, a Tarantinov "Once Upon a Time...in Hollywood" njegov je prvi film nakon "The Revenant" iz 2015., za koji je, zasluženo, dobio i Oscara. Razlog ove oduševljenosti likom i djelom talentiranog glumca je i ono što ga izdvaja među kolegama koji su, da bi održali ili vratili status zvijezde, bili prisiljeni prihvaćati i neke projekte koje ne smatramo nužno kvalitetnim koliko korisnim za karijeru holivudskih glumaca. DiCaprio nikada nije bio u filmu o superjunacima, franšizama, nastavcima ili rebootovima.
No je li zaista usamljen i postoji li još netko tko mu može parirati?
(Samo) Dvije zvijezde klasičnog kova
The Guardian je nedavno zaključio da je njegov kolega iz istog Tarantinovog filma, Brad Pitt, upravo taj glumac.
Naravno, njegova filmografija daleko je od savršene i bilo je tu podosta filmova koji su ili podbacili na kino blagajnama ("Allied") ili se Brad u njima nije baš glumački iskazao (ispodprosječni "War Machine"). No DiCaprio i Pitt dijele sličan put od ljepotana do holivudskih veličina i radili su s najboljima u industriji.
Sama činjenica da su ovo jedina dva glumca koji se ne uklapaju u današnji američki filmski krajolik dovoljno govori o stanju u industriji, a Tarantinov najnoviji film jedini je kino hit koji nije film o superjunacima, dio franšize ni Disneyjev remake. Ovo ni u kojem slučaju nije pokušaj da se vrijednost takvih filmova umanji, ali pomalo je tužno da se ponuda svela na nekoliko prokušanih recepata koje veliki studiji mahnito cijede.
U isto vrijeme, radi se o sezoni ljetnih hitova od kojih se, realno gledajući, i ne očekuje oskarovski materijal, ali i to je samo po sebi otužno jer već smo u osmom mjesecu, a veliki studiji imaju tek jedan film koji ima potencijal za nominaciju. Kraj godine predodređen je za lovce na Oscare i nema sumnje da će svi svoje adute nagruvati upravo u ponudu na kraju godine, kako bi ostali svježi u sjećanju glasača Akademije.
Međutim, poanta i jest u tome da je "Once Upon a Time" zapravo jedini film koji u isto vrijeme zadovoljava sve parametre klasičnog kino hita i materijal je za nagrade. Magneti za Oscare nisu gledani filmovi, a to istovremeno zvuči kao najočitija konstatacija u svemiru i dokaz da ništa neće promijeniti smjer u kojem Hollywood ide.
To je samo Hollywood
I naravno da će neki odmah reći da SAD nije jedino mjesto na kojem se snimaju filmovi i bit će u pravu jer pisanje o filmu, barem što se svjetskih mainstream portala tiče, uistinu jest anglocentrično. To što kvaliteta holivudskih filmova opada ne znači ništa za svjetsku kinematografiju koja će i dalje nastaviti sa snimanjem kvalitetnih filmova koji nisu produkt recepata i kalupa.
U isto vrijeme dovoljno je pitati prosječnog konzumenta može li nabrojati tri strana filma koja je pogledao u kinu i bit će vam jasno da, mimo festivalske ponude, malo tko u kinima uistinu gleda bilo što drugo osim američke produkcije.
Drugim riječima, holivudski recepti definitivno se odražavaju i na hrvatsku kino ponudu jer ako ovog trena bacite pogled na ono što ćete narednih mjesec dana gledati u hrvatskim kinima, pronaći ćete tek tri neamerička filma i za niti jedan od njih neće se tražiti karta više.
Stoga, mogu li Leo i Brad spasiti Hollywood?
Teško. Trendovi ukazuju na to da niti jedan veliki studio neće osjetno mijenjati politiku osim ako originalnost odjednom ne postane nešto zbog čega ljudi masovno hrle u kino dvorane.
Baš kao i što Tarantinov film opisuje tranzicijsku eru šezdesetih kada su filmske zvijezde prolazile kroz egzistencijalnu krizu, i mi se nalazimo u eri u kojoj je više nego jasno da budućnost kino filmova ne pripada Tarantinu, Scorseseju ili Inarrituu, nego Spider-Manu, Thoru i digitalnim Disneyjevim životinjama. Bez obzira na to tko ih režirao i posuđivao im izgled i glasove.