U nekadašnjoj SFRJ je nastala klasična dominacija s prijevodom Crni petak za gangstere. Mogla se vidjeti tada na posterima koji su krasili ovdašnje kinematografske ulaze početkom osamdesetih, može se vidjeti ponekad (prerijetko) i danas u TV programima, mada ni originalni naziv filma Long good friday nije loš, a baš je uloga sirovog i surovog krimi bossa Harolda Shanda u Crnom petku otvorila Bobu Hoskinsu sva vrata i ubacila ga u prvu postavu britanske glumačke momčadi.
Nije to lako kad imaš metar šezdeset osam, proćelav si, na pragu petog desetljeća i bez dana glumačke škole, ali Bob Hoskins je samo teške izazove i prihvaćao, pa kada je jednom preuzeo komandu, onda je poput vilenjaka proletio i oplemenio otočne, mada i prekooceanske filmove i to je činio sve do svog crnog petka, zapravo crnog utorka, 29. travnja 2014. godine.
Mnogo je snimio Bobara, i prije Petka imao izuzetno uspješnu miniseriju Pennies from heaven, a poslije već da ne pričamo, od također gangsterske Mona Lise koja je još uvijek pomalo skriveni dragulj i pored silnih priznanja, pa preko još poznatijih filmova kao što su Brazil, Pink Floyd: The Wall, Cotton Club, Shattered, Kuka, Nixon i naravno Tko je smjestio Zeki Rogeru? sve do ovostoljetnih Neprijatelj pred vratima, A Christmas Carol, Made in Dagenham itd. u odjavnoj fazi biografije.
Čak i teški promašaj u svoje vrijeme Super Mario Bros. (1993) se danas donekle vadi svedenim kultnim statusom, mnogi 40+ fanovi igrice će reći da je Hoskins jedini Super Mario kojeg priznaju. Ne može im se ništa prigovoriti na tu tvrdnju...
Sve je to manje-više poznato i znamo koliko je visoko stizao Bob unatoč prirodnoj "niskosti", koliko je uradio za svojih sedam desetljeća na planeti, a naročito u posljednje tri, međutim baš u vrijeme kad mu je krenuo napon slave, dakle negdje sredinom osamdesetih, mogao se poslije Shanda u Petku zacementirati kao definitivni filmski krimi gazda, i to nijednom drugom ulogom nego - ulogom Ala Caponea.
Naime, Brian De Palma je krčkao svoje Nedodirljivi i već imao Kevina Costnera za lik Eliota Nessa, ali Capone se tražio i naravno da je Robert De Niro od prvog dana bio i najželjenija opcija. Ipak, De Niro nije laka roba, pa je tako De Palma imao alternativu broj 1, a to je Hoskins i upravo je Boba pozvao na ručak, te mu priopćio da ga želi kao Caponea, ali samo ako Robert odbije. Gospodin kakav jest, Hoskins je prihvatio potencijalnu ulogu i obećao da će pričekati razvoj situacije, ali da se na njega u svakom slučaju može računati.
Kasnije je iz novina saznao da je Robert De Niro prihvatio ulogu i smatrao je da je priča gotova. Ali nije sasvim bila. Ispričao je kako je izgledala jedna zora koja mu je donijela ugodno iznenađenje, a i potvrdu da je i sam De Palma gospodin poput njega.
"Supruga Linda i ja smo sjedili i doručkovali jednog jutra i Linda je otvorila poštu. Rekla je 'U, što je ovo?' i unutar koverte je našla ček na 200.000 dolara. U pisamcetu je stajalo: 'Hvala ti na utrošenom vremenu. S ljubavlju, Brian.' Nevjerojatno sam se oduševio, a potom uzeo telefon i okrenuo ga. Rekao sam mu: 'Briane, slušaj, ako imaš još neki film u kojem ne želiš da budem - lutko, tu sam za tebe svakog dana'", ispovjedio se Hoskins godinama kasnije.
Šteta što nije na kraju odigrao i tog Caponea, ali u dovoljno se raznolikih filmskih svjetova oprobao, dovoljno začarao i filmsku Britaniju i filmsku Ameriku da možda i nije loše što je eto ponešto i propustio, a naročito je pjesnički pravedno što je još za to i nagrađen. Nebrušeni grumen glumačkog zlata i glumačke energije koji je bio neophodan, a onda i nezamjenjiv, bez kojeg bi dvije kinematografije bile značajno siromašnije, baš on je bio sve to i još malo preko - mister Bob Hoskins.