Foto: Instagram/123RF

KOLOVOZ je pakleno vrijeme, ne samo zbog vrućina već i zbog nevjerojatne količine objava vaših prijatelja i poznanika s društvenih mreža koji kao da aktivno rade na tome da kod vas izazovu ljubomoru objavama s raznoraznih plaža, putovanja u daleke krajeve ili godišnjih odmora koje nestrpljivo očekujete (ili za njima žalite) dok se preznojavate na radnom mjestu.

Problem nije samo količina fotografija s odmora već nastojanja sve većeg broja ljudi da friziraju stvarnost objavljujući fotografije na kojima najobičnije plaže postaju "nešto više". More je plavije, sunce jače sija, a ljubomora onih koji to proživljavaju kroz tuđe fotografije je intenzivnija.

Gruberovo ljetovanje je najšarenije

Novinar New York Timesa Henry Alford nedavno se pozabavio ovom temom.

Ako nije na Fejsu/Instagramu, nije se ni dogodilo

William Haynes, 22-godišnji komičar rekao je: "Sviđa mi se opterećenost moje generacije dijeljenjem. Koji je smisao odlaska na odmor ako o tome istog trena ne možeš obavijestiti ljude? Ako iz svega izvučete nekoliko fotki za Instagram, potrošeni novac vam se vraća".

I zaista, ovo djeluje kao sasvim logična racionalizacija motivacije koja stoji iza objave tolike količine fotografija. Međutim, postoje tu i drugi motivi. Primjerice, pokušaj stvaranja vlastitog "brenda", neurotični pokušaji da zahvalite domaćinu ili potreba za pažnjom.

"Selfie-štapovi" su "male bebe" u usporedbi s filterima koji najobičnije fotografije pretvaraju u umjetnička djela (u redu, uglavnom neuspješne pokušaje umjetničkih djela). Neki idu toliko daleko da angažiraju profesionalne fotografije da snimaju njihov odmor umjesto njih.

Njihova su ljeta "ljetastija"

Ukratko, neki ljude kao da žude za tim da njihova ljeta bude "ljetastija" od naših. Oni su utjelovljenje "carpe diema" i njihova su ljeta prepuna savršenih osmijeha, neukrotivosti života uhvaćenie u fotografiji skoka ili hrenovčica iza kojih se proteže beskrajno plavetnilo.

Najjednostavnije je takvo ponašanje podvesti pod narcizam i nesigurnost (ili kombinaciju), ali nisu svi svjesni da to rade.

"Ljudi često ne znaju što rade. Imam klijenta koji stvarno želi lajkove pa objavljuje gomilu fotografija", govori klinička psihologinja dr. Marla Vannucci i nastavlja: "Kad ljudi ne reagiraju, osjeća se usamljeno pa objavljuje intenzivnije. Radi se o klasičnom začaranom krugu u kojem činimo nešto što ljudi mrze s ciljem da se ljudima svidimo. U takvim situacijama uvijek pokušavam otkriti njihovu motivaciju. Kako se osjećaju kad to rade? Što traže? A onda im pomoći ma pronađu druge načine".

Pravilo tri fotke

Kod onih koji se nalaze s druge strane, dakle, konzumenata, sve ovisi o učestalosti i tonu objava. Haynes je to najjednostavnije objasnio: "Imate tri slike po lokaciji". Dakle, ne pretjerujte s tim malenim komadićem plaže koji pokušavate prikazati kao privatnu lokaciju, a dobivate samo jednu priliku da izvedete otrcanu foru s držanjem Eiffelovog tornja na dlanu.

Što se tona tiče, tu postoje nijanse. Ispitivanje CyberLinka iz 2014. pokazalo je da neki ljudi objavljuju fotografije samo kako bi likovali i iritirali prijatelje i kolege s posla (jedna od četiri osobe učinit će to samo četiri sata nakon dolaska na određenu destinaciju). Ako se očajnički trudite skupiti lajkove, to vam se može obiti o glavu jer jedna od sedam osoba maknut će vas sa zida čim nanjuši hvalisave objave s odmora.

Spomenuto istraživanje provedeno je na uzorku od 2268 osoba, a statistike su sljedeće. 63% ispitanika tvrdi da fotografije objavljuje kako bi s prijateljima i rodbinom podijelili poseban trenutak, 58% kako bi pokazali da su sretni, a 48% njih da stvore dojam da su opušteni i prirodni.

Trebamo li sredinu?

Većina ljudi svoje nezadovoljstvo fotografijama izrazit će offline, a jedan od primjera je svakako priča koja je prije dvije godine osvanula u novinama Milwaukee Journal Sentinel o paru koji je dobio pismo nezadovoljnika u kojem je stajalo: "Malo je uznemirujuće gledati, slušati i čitati o nečijim odmorima i putovanjima koja traju cijelu godine dok si u isto vrijeme takvo što ne možete priuštiti. Napravite djecu, ne budite toliko sebični i ne razmišljajte samo o sebi". Par je pismo objavio na Facebooku uz sugestiju nepoznatoj osobi da ih što prije "odfrenda" jer očito se ne radi o prijatelju.

Naravno, nepoznati autor/autorica pisma gotovo je jednoglasno popljuvan jer rješenje za takve frustracije prilično je jednostavno - prestanite pratiti ljude koji vas živciraju.

U isto vrijeme valja se zapitati i je li autocenzurira nužnost jer neki će vaši prijatelji iskreno uživati u tim fotografijama? I koja su točno nepisana pravila za prihvatljiv broj objava? Na kraju krajeva, radi se o vašem profilu, vašim fotografijama, vašem odmoru i vašoj sreći, ali trebamo li ipak pronaći neku sredinu?