ANTUN ALEKSA u ovoj fazi već je dobro poznato ime na domaćoj alter scenu, a s njim smo već imali prilike popričati. No, ovog puta imamo poseban povod.
Kada se izvođač s domaće alternativne scene nađe pred izazovom preuzimanja zagrebačke Šalate, nepisano pravilo glazbene industrije često nalaže dramatičan zaokret u pristupu. Uključuju se laseri, iznajmljuju video zidovi, pojačava se produkcija, a dotadašnji klupski znoj zamjenjuje se strogo režiranim tehničkim spektaklom koji bi trebao opravdati veliku pozornicu. No, Antun Aleksa, glavni čovjek projekta IDEM, odlučio je potpuno ignorirati taj narativ. Za njega, Šalata nije poligon za megalomaniju, već samo malo veće dvorište u koje donosi onu istu, sirovu energiju koja ga je i lansirala u sam vrh novije domaće glazbene priče.
Ovaj nastup dolazi je ujedno i potvrda svega što je godinama stvarao i u konačnici, rizika u koje se upustio kada je napustio siguran posao (pod pretpostavkom da takvi poslovi danas postoje) i krenuo se baviti glazbom.
Uoči Šalate 12. rujna, uhvatili smo ga kako bismo pretresli sve ono što mu se trenutno događa u karijeri i životu.
Mijenja li ti se što oko toga kako se pripremaš za veći prostor kao što je Šalata?
Pa razlike u pristupu su ustvari minimalne. I dalje ne planiramo raditi neki megalomanski show. Naglasak je na pjesmama, svirci i protočnosti nastupa, a sve dodatne sitnice su samo mali začin koji upotpunjuje doživljaj.
Jeste uspjeli pomiriti potrebe za nabrijanijim tehničkim spektaklom, koji stadion kapaciteta Šalate prirodno zahtijeva i te sirove DIY energije po kojoj je projekt i poznat?
Ne bih se složio da takav venue prirodno zahtijeva tehnički spektakl. Mislim da su ta očekivanja više stvar krugova u kojima se krećeš i toga što te fura.
Projekt je poznat po DIY energiji baš zato što je to i esencija cijele priče i ono što nas najviše veseli u glazbi. Bit će tu naravno nekih režijskih dodataka koji su nam smiješni ili simpatični, ali fokus je većinski na energiji. Publika slobodno može očekivati i da nešto može poći po krivu i da bi mogli tu i tamo pogriješit. Ne radimo predstavu nego rock koncert.
Kako si pristupio set-listi i kako si birao predgrupe?
Set-lista je ono čime se pred ovakve nastupe najviše bavim. Praktički ju nismo ozbiljnije rafinirali od promocija albuma "CIAO" u Tvornici i Boogaloou pa je taj zadatak sad bio dosta izazovan.
Ključno mi je da nastup teče i da smo pjesme povezali u neke prirodne cjeline. Što se predgrupa tiče, Mašinko se nakon našeg predgrupiranja njima u Tvornici i zajedničkog duplog singla nametnuo kao logičan izbor, a to da na ovu posebnu prigodu zovemo naše engleske prijatelje Burnt Tapes smo se unutar benda dogovorili već odavno.
Prvo SHIP Festival, onda odmah drugi dan, Šalata. Zašto si to radiš?
A realno stalno negdje sviramo i nekad po puno više od dva dana za redom. Zaključili smo da nam je svejedno hoćemo li dan prije Šalate provest doma u iščekivanju, na probi ili svi skupa u kombiju.
Možda nam i nije loše zamislit to k'o jedan posljednji mali team building prije velikog dana.
Misliš li da ti treba pauza od koncerata i jednom kad će trebati, misliš li da bendovi alter scene uopće imaju ekonomski luksuz da na godinu stanu na kočnicu i napune baterije?
Bendovi s alter scene nemaju ekonomski luksuz nikakve vrste.
Kako god okreneš to će uvijek biti manje ili više uspješan hustle na više frontova, ali što se neke potencijalne koncertne pauze tiče to je sve stvar toga kako se ja i/ili bend osjećamo u nekom trenutku. Ako bi nam to bilo ful potrebno mislim da bi našli način da to izvedemo. Na svu sreću to trenutačno nije niti blizu tako.
Prošli puta smo pričali o napuštanju klasičnog posla i tome da si se glazbi posvetio full time. Kako nakon svih tih koncerata gledaš na tu odluku? Je li egzistencijalna tjeskoba manja ili je to permanentno stanje?
Ja svoj glazbeni hustle, od prekida stalnog radnog odnosa do danas, na svu sreću odrađujem dosta uspješno pa većinom te tjeskobe nije ni bilo.
Također, pripremio sam si bio teren tako što sam kroz posao uštedio dovoljno da sam neko vrijeme siguran. Išao sam se okladiti na sebe dok su koeficijenti bili koliko toliko povoljni.
Jesi dobar/bolji/gori u balansiranju obitelji i karijere?
To balansiranje ovisi o toliko faktora da mi je teško reći. Mislim da je ipak najviše stvar određenog perioda, ali volim mislit da mi žongliranje poslovnog i privatnog života ide skroz OK. Velika olakotna okolnost je to da stvarno obožavam svoj posao, a još više svoju obitelj.
Osjećaš li "teret slave" i mijenja li te to da si de facto jedno od najjačih i najaktivnijih imena te scene?
Hvala na lijepim riječima. Nekad osjećam teret toga da trebam ispunit tuđa očekivanja kojih sad već i ima podosta, ali ne bih rekao da živim neku veliku mainstream slavu i to mi iskreno odgovara. Sa slavom naravno potencijalno dolaze i bolje koncertne i sve ostale prilike. Trenutačno mi je omjer svega toga veoma zadovoljavajuć.
Kako ti se sve ove promjene odražavaju na tekstove? Inspiriraju li te sve te promjene i na koje načine?
I dalje mi inspiracija dolazi u valovima. Uvijek pišem o stvarima koje proživljavam i osjećam u datom trenutku tako da je logično da su teme s životnim promjenama drugačije. Na novom albumu će biti ful friških stvari, ali i nekih dosta starih tako da će paleta tema bit šarolika.
Pišeš li sad "zrelije" tekstove?
Ha, ne znam točno što bi to značilo. Tekst koji je na prvu možda nezreo nekad bolje obradi zahtjevnu temu nego pokušaj da budeš prepametan. Uvijek ću izabrati onaj kut pristupa koji mi u tom trenutku paše i neću se previše zamarati s time koliko to zvuči zrelo ili ne. U konačnici se trudim i pažljivo tekstove upakirat u glazbu kako stvari ne bi ispale ni skroz debilne niti prepotentne.
Jesi i dalje uključen u sve aspekte karijere? Koliko vremena trošiš na menadžment, birokraciju, organizaciju i logistiku benda, a koliko na kreativni, autorski rad?
Unatoč velikoj pomoći koju dobivam u svim navedenim aspektima i dalje provodim solidan dio svog vremena baveći se tim stvarima na ovaj ili onaj način. Kad ti je užasno stalo mislim da drugačije ni ne ide. Kreativa i onako ne pita za vrijeme, a ne volim ju previše forsirat tako da mi i dobro dođe obavljat te neke popratne zadatke. Jedan thread u mojoj glavi vječito smišlja nove izazove za IDEM projekt i sve ostale gluposti kojima se bavim.
Imaš svoju "bucket listu" , što je još bitno preostalo i što si nadodao/misliš nadodati?
Na popisu je još svašta preostalo, ali smo i neke ful kul stvari uspjeli skinut npr. house show, pool, dvorište itd.
Naš vizualni i video guru Pavle Kocanjer nam je zadao dosta zahtjevnu listu tako da neke stavke nažalost nećemo uspjeti prekrižiti, ali se nadamo da ćemo godinu uspjet položit barem s nekom trojkom ili nategnutom četvorkom.