Više se ni ne isplati trkeljati ili piskarati o našoj bolesnoj želji da dobijemo uvid u apsolutno sve što se događa u životima poznatih. Nije bitno sjede li na špici, kupuju špeceraj, presvlače djecu, hrane labudove, kopaju po kontejnerima, upravljaju dirižablom ili vade pseću dlaku iz bureka - mi to moramo znati. Novinari i fotografi više se ne moraju ni truditi. Ponekad je čitatelje dovoljno podsjetiti da poznati još uvijek uspješno obavljaju one najosnovnije ljudske radnje i procese kao što su hodanje, disanje ili držanje ravnoteže. Primjerice, novine su ovih dana preplavile slike Žanamari Lalić koja je uhvaćena u šetnji. Ona hoda i tu se zaista nema što dodati. Ne hoda u gigantskim cipelama sa zvončićima na vrhu, na ramenu nema papagaja niti šeta neobičnog kućnog ljubimca, a ni Ministarstvo čudnog hoda u njenom stilu ne bi prepoznalo ništa vrijedno pažnje. Ipak, nekome je njena šetnja bila dovoljan razlog za karticu-dvije teksta.
Tu i tamo naći će se neki ljutiti čitatelj koji ne može dokučiti čime su ti ljudi zaslužili medijski prostor, ali uzalud vam trud forumaši jer uvijek postoje oni koji će takve nebulozne umotvorine svrstati među najčitanije vijesti dana.
Vijest koja se nalazi u istoj bačvi besmislica ona je o Ljubi Pavasoviću i Dini Štern koji, eto, više ne kriju svoju vezu. Kada vidite takvu gomilu psećeg ekskrementa, prvo što vam prolazi kroz glavu jest od koga točno skrivaju vezu. Tko su ti ljudi koji tako žarko žele doznati da je ovo dvoje umjereno poznatih i apsolutno nezanimljivih ljudi u bilo kakvom odnosu? No, prva i osnovna stvar svakako je i osupnutost činjenicom da postoje ljudi čiji se posao sastoji od proganjanja raznoraznih pojedinaca i parova po gradskim picerijama, a svoje pothvate opisuju rečenicama kao što su "u društvu prijatelja zadržali su se nekoliko sati", "Visković je bio u sportskom izdanju" ili "ušli su u njegov auto i otputili se u nepoznatom pravcu". Na kraju krajeva, teško je kriti vezu kada vas netko prati u stopu i podnosi sulude i detaljne izvještaje.
Nije bitno jeste li odvjetnik, pjevač, uzgajivač rasnih pasa, doktorica veterine ili glumac, postajete poznati u trenutku kada vam se na grbaču nasadi luđak koji vas uhodi bez nekog stvarnog razloga
Da se ne radi o klasičnom paparazzi bezumlju na koje smo već odavno navikli, sve bi ovo djelovalo kao zapisnik balkanskog špijuna koji je potpuno pošandrcao, počeo pratiti nasumično odabrane ljude i sada svoj izvještaj podnosi nadređenom koji ga blijedo gleda i pokušava odlučiti treba li biti zabrinut za psihičko stanje ovog izgubljenog čovjeka. Ovakvo smo ponašanje do jučer nazivali znatiželjom kakvu posjeduju samo dokone umirovljenice koje pate od nesanice i po cijele dane bulje kroz zavjese ili špijunku. Zvali smo to kojekako, ali uhođenje parova donedavno je bila navika ljubomornih, posesivnih i poremećenih bivših partnera i partnerica.
Drugim riječima, nije bitno jeste li odvjetnik, pjevač, uzgajivač rasnih pasa, doktorica veterine ili glumac, postajete poznati u trenutku kada vam se na grbaču nasadi luđak koji vas uhodi bez nekog stvarnog razloga.
Činjenica je da nam prave zvijezde nedostaju jer ovo djeluje kao očajnički potez ljudi koji ne znaju o čemu bi pisali. Ovdje nema šoubiza niti tabloidskog materijala već je riječ o odvjetniku i razvedenoj menadžerici i vrlo je teško odgonetnuti zašto takvi ljudi uopće osjećaju poriv javno progovarati o vezi i razvlačiti svoje privatne odnose po medijima. Kada to rade posvuduše, bezveznjaci ili starlete, prilično vam je jasno da je to još samo jedan u nizu načina da na sebe privuku medijsku pozornost koju će kapitalizirati ili u toj pažnji bolesno uživati, ali u ovom slučaju to zaista nije potrebno jer od povlačenja veze po novinama nema koristi.
Čim fotoaparati blicnu i pred gubicu vam gurnu mikrofon, upadate u hipnotičko stanje i osobno postaje tema dana
Lagano se približavamo onom stadiju medijskog ludila kada će biti dovoljno postaviti osobno pitanje, a ljudi će osjećati obavezu odgovoriti jer postalo je općeprihvaćeno intimu dijeliti sa svakim znatiželjnikom. Uspješni, poznati ili oni koji su iz nekog razloga javnosti zanimljivi, to će činiti po novinama i na televiziji, a bezvezni, dosadni, nezanimljivi i anonimni za takve stvari koriste Facebook statuse i galerije fotografija. Svi moraju znati sve i potpuno je nejasno zašto bi netko određene stvari držao za sebe. Čim fotoaparati blicnu i pred gubicu vam gurnu mikrofon, upadate u hipnotičko stanje i osobno postaje tema dana.
Naučeni ste vjerovati da o privatnim stvarima ne govore samo oni koji nešto kriju, a u to vas pokušavaju uvjeriti oni koji ne znaju o čemu bi pisali i oni koji od svega prave temu jer prave teme nemaju.