JEDAN od najnagrađivanijih domaćih glazbenika, Gibonni komentirao je uspjehe svoje kolegice, Jelene Rozge i njeno osvajanje Porina u kategoriji Hit godine za pjesmu "Bižuterija". Iako je ove godine bilo dosta kontroverzi upravo oko ove kategorije, Gibo smatra kako ne treba zanemarivati mišljenje publike te da ta kategorija svakako mora ostati u okviru Porina. "Ja to ne bih odvajao. Mislim da bismo mi koji stvaramo za publiku, možda tako i uvrijedili publiku. Ispalo bi: 'Mi koji znamo, imat ćemo svoju nagradu, a vi koji ne znate, birajte svoju'", smatra glazbenik koji je uvijek otvoren za rizik. "Negdje mora postojati panj 'di će čovik stavit glavu. Ili imaš muda, ili nemaš. Svaki put kad sam znao da moje snimke preslušavaju ljudi koji imaju Grammyje to je isto glava na panju, samo u drugoj krajnosti", izjavio je Gibonni u intervjuu za Porin.info.
"Sve to respektiram s poslovne strane, ali naravno ne mogu s glazbene, jer Jelena Rozga i ja smo glazbeno u različitim galaksijama"
Kaže kako nema problema sa spoznajom da njegova pjesma nije prihvaćena u najširem krugu publike. Iskreno je čestitao Jeleni Rozgi na osvojenoj nagradi te tvrdi kako ona hrani cijeli svoj pogon, odnosno ljude koji rade za nju. "Sve to respektiram s poslovne strane, ali naravno ne mogu s glazbene, jer mi smo glazbeno u različitim galaksijama", smatra on. Po njegovom mišljenju najveći je problem naše diskografske industrije to što nije rađena za tržište od samo 4,5 milijuna ljudi. "Ona ima domet jezika na kojemu se pjeva oko 35 milijuna ljudi barem okvirno razumije hrvatski jezik – od Trsta do Crnog Mora", kaže Gibonni i pita se: "Jesmo li zbilja ljudi koji žele svirati samo u svom selu ili idemo dalje? Puno toga nismo riješili sa sobom – upustili smo se u plovidbu, a nismo se međusobno dogovorili hoćemo li dizati jedra ili ćemo samo na vesla"?
"Ne zovu me ni izvoznici niti uredi za kulturu. Nitko tko je trebao zvati, nije me zvao"
Komentirao je i činjenicu da se našao na internet stranici LA Timesa kao "umjetnik koji zaslužuje svjetsku slavu". Smatra kako u našoj zemlji ne postoje institucije koje bi podržale talentirane umjetnike i na taj način im omogućile da uspiju u svijetu. "Nije ni Ramazzotti išao sam, ni Zucchero nije išao sam. Bio sam neko vrijeme i u Njemačkoj i impresivno je, jednom kad se pojavi talent, koliko ljudi puše u ta jedra, da se talent i ostvari. Mene, kad se takve stvari dogode, zovu samo prijatelji, ne zovu me ni izvoznici ni uredi za kulturu. Nitko tko je trebao zvati, nije me zvao", zaključuje Gibonni.