U prvom izdanju serijala "Tipovi Hrvata po političkom opredjeljenju koji će nam u komentarima psovati majku" krećemo od najjednostavnijih vrsta. Dragi čitatelji, predstavljamo amebu hrvatstva, njihovo endehastvo, desničare.
1. Ustašoid
Vrsta koju mnogi na prvu miješaju s čovjekom, dok se zapravo radi o bliskim rođacima ljudi za koje je evolucija stala 1945. godine. Pod slabim svjetlom vrlo nalik normalnim osobama, no odaje ih najčešće zrak na mjestu gdje bi trebali biti zubi te članska iskaznica nekog od HSP-ova. Ova podvrsta Hrvata sposobna je razmišljati samo o dvije stvari: Jugoslaviji i teorijama zavjere.
Iako se javno voli hvaliti poznavanjem povijesnih činjenica iskrivljenijim od Mladena Grdovića na Melodijama Istre te dubokim religijskim spoznajama koje se svode na to da "Anđeo čuvar" liječi rak i išijas, pravi ustašoid o ovim stvarima zapravo nikad ne razmišlja. Njih uzima zdravo za gotovo, dok 90% svojih intelektualnih kapaciteta troši na konstrukcije teorija zavjere te dodavanje "Yu" i posrbljivanja imena ljudi i portala za koje je odlučio da su protivnici Hrvatske (index.yu, Yutarnji list, Besna Pusić, Ostoja Ranković...)
Jedina stvar veća od čiste gluposti kojom odiše desničar ustašoid je njegovo licemjerje, pa tako pripadnici ove podvrste za javnost slušaju Thompsona, dok im srce istinski zaigra samo na cajke. Svake nedjelje su na misi gdje se zgražaju nad nemoralom kojim gay lobi želi uništiti sve što je tradicionalno i hrvatsko, dok subotom oni bogatiji kurve plaćaju kokainom, a siromašniji o tome maštaju.
Razina opasnosti: 8/10
Smrtni neprijatelj: Srbi, Tito, zdrav razum
2. Katoliban
Često bliski kolegama ustašoidima, ali dok ustašoidi smatraju kako Hrvatskoj najveća opasnost prijeti od krvoločnih Srba koji samo stoje i čekaju da krenu preko granice, za katolibana se najveća opasnost krije u homoseksualnom lobiju i perverznom "Zapadu". O kojem, naravno, znaju sve, iako su zapadnije od Zagreba bili jednom kad su krivo skrenuli na putu za Tabor, gdje su vodili baku na liječenje slomljenog kuka krunicom.
Desničar katoliban apsolutno je nepovjerljiv prema bilo čemu što ima prizvuk znanstvenog. Zbog česte intelektualne ograničenosti prisutne kod ove podvrste najčešće ih je strah svega što ne mogu razumjeti, dakle otprilike 98% stvari koje se događaju u modernom svijetu. Oni ZNAJU da znanstvenici ne bi smjeli tražiti Božju česticu iako i danas misle da je bozon grad u Kini, imaju čvrst stav o umjetnoj oplodnji koju zamišljaju kao laboratorij u kojem se jajne stanice oplođuju petokrakama, sasvim su sigurni da je koronavirus izmišljotina, a bilo koji znanstveni uspjeh u sekundi će diskreditirati izjavama tipa "ne treba se igrati Boga".
S druge strane, člancima s bitno.net (ČUDESNO OZDRAVLJENJE: Četrdeset godina liječnici joj nisu mogli pomoći, a onda je otkrila ovog sveca) vjeruju od prvog do zadnjeg slova. Ova podvrsta najčešće je zla do srži pa savjest umiruje lizanjem oltara. Ljudima koje smatraju neprijateljima bi našli manu sve da im doniraju bubreg, a lokalnom svećeniku bi našli opravdanje i da ga uhvate kako križem siluje kozu.
Licemjerni i iskvareni, svoje stavove često će nametati drugima pod izlikom općeg interesa i prava većine, izrazito skloni referendumima iako bi svoj svjetonazor najrađe utjerivali puškom.
Razina opasnosti: 9/10
Smrtni neprijatelji: evolucija, drugi i drugačiji
3. Desničar vulgaris
Iako podvrsta tipično agresivne sorte, desničar vulgaris najčešće je sasvim bezopasan, ponekad čak i koristan za društvo. Tradicija, ustaljene prakse, iskustvo starijih, narodna mudrost, konzervativna stajališta o svemu – ovaj tip više od svega voli sigurnost, a čelo mu se oznoji na samu pomisao da razmišlja o stvarima koje nisu: kladionica, što sljedeće pojesti, sudoku iz 24 sata.
Sve što ga se direktno ne tiče i od čega ne može imati korist, za desničara vulgaris je nepotrebno trošenje sive materije. Iako skloni tipičnim desničarskim bolestima poput ustašoidnosti i katolibanstva, zabilježeno je da na ovu vrstu djeluju neke vrste argumenata.
Za desničara vulgaris tradicija će uvijek biti i ostati jedini odgovor na sve životne dileme. Čak i kad prigrle neku novinu (poput touchscreen mobitela ili auta s automatskim mjenjačem), intuitivno će osjećati da su svojim činom čovječanstvo približili još jedan korak ka neizbježnom uništenju.
Da su svijetom vladali desničari vulgaris, vrhunac tehnologije do danas bi vjerojatno ostala vatra, ali zbog svoje urođene nepovjerljivosti i stava da ništa novo nije dobro ponekad su korisna protuteža previše progresivnim vrstama koje će kad-tad proizvesti virus koji će uništiti čovječanstvo.
Sreća da ćemo u tom slučaju svi izginuti, što je mnogo humaniji kraj od neprestanog "eto, jesmo li mi lijepo govorili", kojim bi u smrt preživjele nesretnike poslali desničari vulgaris.
Razina opasnosti: 4/10
Smrtni neprijatelji: promjene, inovacije, bilo kakva radnja, uređaj ili tehnologija koja nije postojala prije njihova rođenja
4. Neokonzervativac
Najčešće inteligentni i obrazovani ljudi u tridesetim godinama, izrazito uglađeni, uvijek dotjerani i uredni, savršenog držanja, ali generalnog izgleda koji duboko uznemiruje jer osjećaš da se ispod te ispeglane vanjštine krije nešto mračno.
Dobro organizirani, prihvaćaju nove tehnologije, umreženi i učlanjeni u stotine međunarodnih konzervativnih udruga, slijepo slijede svoju agendu i strpljivo mijenjaju društvo nagore dok im neki skandal ne uništi karijeru. Najčešće snimka s gay orgija.
Neshvatljiva kategorija ljudi, za razliku od ostalih desničara, posjeduju intelekt, ali biraju ga koristiti za poništavanje civilizacijskih dosega i bizarne pothvate poput prepisivanja Biblije rukom. Jednog dana će se otkriti što je problem s tim ljudima, ali danas nije taj dan. Vjerojatno neke traume.
Razina opasnosti: 9/10
Smrtni neprijatelji: napredak, svi ljudi koji žive slobodnog i otvorenog uma umjesto da si uskraćuju zadovoljstva dok ne puknu od frustracija
U sljedećem nastavku, ako budemo živi, predstavljamo njihovu beskorisnost - ljevičare.