TERAPIJA za parove često se doživljava kao posljednja opcija kada je odnos već u ozbiljnoj krizi, no može biti korisna i puno ranije. Parovi joj se ne obraćaju samo zbog velikih problema poput nevjere, već i zbog svakodnevnih obrazaca koji postupno stvaraju udaljenost i nezadovoljstvo. Neki od njih na prvi pogled mogu djelovati potpuno bezazleno. Terapeut Steven Buchwald izdvojio je četiri česta razloga zbog kojih parovi dolaze na terapiju.

Nedostatak podrške pri uspjehu

Problemi mogu nastati kada partneri ne pokazuju dovoljno interesa za međusobne uspjehe. "Partner mora osjećati da mu je druga strana najveća podrška. Ako toga nema, raste nezadovoljstvo i osoba traži potvrdu na drugom mjestu", objašnjava Buchwald za VICE. Savjetuje da na partnerove dobre vijesti reagiramo s iskrenim zanimanjem: "Postavite barem tri pitanja i dajte do znanja da ste ponosni."

Veza kao administrativni posao

Svakodnevne obveze lako mogu dovesti do toga da se razgovori među partnerima svedu samo na posao, djecu i planiranje. "Zbog stalnog fokusa na logistiku veza postaje administrativna, a ne emocionalna. Taj obrazac stvara osjećaj usamljenosti, neovisno o vremenu koje par provodi zajedno", navodi Buchwald. Preporučuje barem deset minuta dnevno razgovarati o bilo čemu osim obvezama.

Propuštene prilike za povezivanje

Problem nastaje i kada partneri redovito ignoriraju pokušaje druge strane da se poveže, primjerice kada jedan gleda u mobitel dok drugi pokušava razgovarati. Osoba čiji se pokušaji zanemaruju može se osjećati usamljeno i nevažno. Ako se takvo ponašanje često ponavlja, partneri se mogu početi emocionalno udaljavati.

Skrivanje stresa i negativnih osjećaja

Neki partneri skrivaju stres, financijske brige ili probleme na poslu jer misle da tako štite drugu osobu. Buchwald upozorava da potiskivanje problema umjesto otvorenog razgovora može stvoriti distancu, nepovjerenje i zamjeranje. Terapija može pomoći partnerima da nauče razgovarati o teškim osjećajima bez straha da će biti teret jedno drugome.