SVA GLAZBA je prijenosna. To se u današnje vrijeme podrazumijeva. Štoviše, mlađa ekipa vjerojatno se ni ne sjeća perioda kada glazba nije bila prijenosna.
Prvo MP3 playeri, a zatim i pametni telefoni, učinili su svu glazbu dostupnom u svakom trenutku. Sve je to dovelo da toga da glazbu u pokretu uzimamo zdravo za gotovo. No oni stariji sjećaju se perioda prije nego se pojavio legendarni Walkman i unio pravu revoluciju koju su objeručke prihvatili svi audiofili, a radi se o jednom od najuspješnijih i najutjecajnijih proizvoda u povijesti koji je ove godine proslavio svoj 40. rođendan.
Odlična ideja
Sve je započelo 1. srpnja 1979. godine kada je u Japanu započela prodaja prve serije Walkmana. Prvi Walkman je nosio oznaku TPS-L2 i na američkom je tržištu koštao 200 dolara.
Da ne bi bilo zabune, radio prijenosnici postoje od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća, ali nikada nisu imali kvalitetu zvuka na kakvu smo navikli u svojim domovima. Točnije, sve do dolaska Walkmana.
Sonyjev Walkman nije bio toliko tehnološka revolucija koliko odlična ideja koju su tvorci savršeno pretočili u stvarnost. Svaki element Walkmana postojao je od ranije ili je pak bio drugog proizvoda. No tadašnji predsjednik Sonyja, Masaru Ibuka, početkom 1979. zatražio je od svojih zaposlenika da posebno za njega osmisle novi uređaj.
Budući da je bio strastveni zaljubljenik u glazbu, a često je bio na putu, imao je naviku sa sobom vući Sonyjev TC-D5 rekorder na koji je snimao omiljenu glazbu. No taj je uređaj bio pretežak i teško bismo ga mogli nazvati prijenosnim, barem što se suvremenih standarda tiče.
Ibuka je od svog zamjenika Norija Ohge zatražio da sklepa nešto bolje, a Ohga je iskoristio postojeći Pressman (snimač koji je bio popularan među novinarima) i pretvorio ga u uređaj koji isključivo pušta glazbu.
Tko je izumio Walkman?
Iako je proto-Walkman imao goleme slušalice i izuzetno slabe baterije, Ibuka je bio oduševljen kvalitetom zvuka i činjenicom da se radi o relativno malenom uređaju koji je bio lako prenosiv.
I tako je nastala ideja za Walkman.
Međutim, prije nego krenemo dalje s pričom, valja istaknuti da pravo na izum pripada njemačkom izumitelju Andreasu Pavelu koji je još 1972. predstavio svoju ideju naziva "stereobelt", a od 1977. godine je bio i vlasnik patenta.
Pavel je tužio Sony za krađu patenta i nakon 23 godine dugog spora uspio je izboriti plaćanje naknade te se krajem 2003. godine nagodio sa Sonyjem za iznos veći od 10 milijuna dolara.
No vratimo se priči o Sonyju.
Ibukina ideja isprva je naišla na kritiku jer gotovo nitko nije vjerovao da će ljudi kupovati uređaj koji nije u stanju snimati već samo reproducirati audiozapise. Ibukin odgovor na te kritike bio je: "Ne mislite li da je stereo player koji možete slušati u hodu dobra ideja?"
Nakon samo četiri mjeseca i napornog rada, Sonyjevi inženjeri imali su pouzdan proizvod koji je koštao 30 tisuća jena ili otprilike dvjestotinjak dolara, a bio je spreman krenuti u prodaju u srpnju, u vrijeme kada su japanski učenici (inače, ciljana publika) odlazili na ljetne praznike.
Loš početak
Sony je proizveo 30 tisuća uređaja, ali u prvih mjesec dana prodane su tek tri tisuće uređaja. Tek nakon uspješne marketinške kampanje u sklopu koje su prilazili ljudima na ulicama Tokija i davali im priliku da koriste Walkman, prodaja je krenula i do kraja kolovoza prodali su kompletnu zalihu.
Bio je to početak jedne od najvećih Sonyjevih priča o uspjehu. Prodano ih je više od 400 milijuna od čega na klasični Walkman s kazetama otpada više od 200 milijuna.
Naravno, vremena se mijenjaju i dolaze novi formati, ali brend Walkman se zadržao i s vremenom obuhvatio MP3 playere i aplikacije, a u jednom se trenutku pojavio i Discman koji je vrtio CD-ove.
Sony je posljednju pošiljku Walkmana isporučio u travnju 2010., a današnji klinci vjerojatno ne mogu ni pojmiti zašto bi se bilo tko uopće zamarao kazetama koje su mogle pohraniti premalo pjesama koje niste mogli preskakati već je "skipanje" uključivalo predugo i nespretno premotavanje.
Kazete se nisu zadržale, ali navika slušanja glazbe u pokretu se zadržala i sve je to zasluga legendarnog Walkmana.