VIŠE je razloga zašto se koncert Arctic Monkeysa u Areni iščekivao s nestrpljenjem.
Uzmemo li u obzir relativno slabu posjećenost u Splitu, činjenicu da je zagrebački koncert bio festivalski, a ne samostalni, te trogodišnju pandemijsku pauzu, interes za nastupom jednog od ponajboljih britanskih bendova došao je do kritične mase nakon što smo prošle godine doznali da dolaze u pulsku Arenu. Interes je bio ogroman, karte su planule, a preprodavači su potpuno poludjeli u danima uoči koncerta, s cijenama karata koje su se penjale do tragikomičnih 5000 kuna. Rastućem ludilu oko nastupa svakako je pridonijela i činjenica da su se ljudi u posljednje dvije godine zaželjeli koncerata.
Dobra stvar je to da su fanovi AM-a u Puli imali prilike uživati u izuzetno profesionalno odrađenom koncertu koji je samo naglasio koliko je grupa u pauzi ispeglala zvuk.
Ispeglano, ali odlično
I dok će neki tu "ispeglanost" doživjeti kao "manjak energije" ili emocija i možda je percipirati kao klasično rutinerstvo, Arctic Monkeys su se od ranih dvijetisućitih do danas isprofilirali kao žanrovski širok bend koji je sve teže smjestiti u ladicu. Upravo je to ono što su naglasili tijekom sinoćnjeg nastupa u Puli.
Kao jedan od onih koji i dalje više naginju zvuku koji ih je proslavio, a manje "glammy" i lounge transformaciji na albumu Tranquility Base Hotel & Casino, mogu se složiti sa starijim fanovima koji preferiraju žešći zvuk, ali teško je poreći da njihove lakše i aranžmanski bogatije pjesme fenomenalno funkcioniraju uživo. Besprijekornu vokalnu izvedbu Alexa Turnera i ostatka benda jednostavno je nemoguće osporiti.
Da, zvuče ispeglano, ali kako bi bend s dvadesetogodišnjom karijerom i širinom na koju očito ciljaju, točno trebao zvučati?
Slabija interakcija s publikom, ali to nije nužno loša stvar
Neki su Turneru zamjerali slabu komunikaciju s publikom, ali daleko bih mu više zamjerio da se omotao trobojnicom i citirao Gundulića kako bi kod publike prikupio one najjeftinije poene. Takve stvari treba prepustiti frontmenu U2-a. Na kraju krajeva, bend je na svim pravim mjestima redovito dobivao reakcije za koje bi se mnogi drugi bendovi trebali pomučiti.
Isto tako, setlista je gotovo savršeno pokrila bitna mjesta sa svih albuma i premda bi neki od nas voljeli više energičnih pjesama s prva tri albuma, onom "pravom" fanu u vama vjerojatno je jasno da se bendovi moraju razvijati i da svaki koncert ne mora nužno biti servisiranje očekivanja starih obožavatelja. Osim toga, Turner je u jednom intervjuu priznao da mu je danas neugodno zbog nekih starijih tekstova pa je i to nešto što valja uzeti u obzir.
The View From the Afternoon, Brianstorm, Don't Sit Down 'Cause I've Moved Your Chair, Teddy Picker, Tranquility Base Hotel & Casino, dugo izostavljena Potion Approaching, Do I Wanna Know i 505 su mahom ono što ste i očekivali. Baš kao i uredno najavljeni bis koji je u današnje vrijeme izgubio smisao. No i tu smo dobili neupitne hitove I Bet You Look Good on the Dancefloor, No.1 Party Anthem i R U Mine. Kao što smo imali prilike doznati, setlista se donekle razlikuje od nastupa do nastupa, ali oni najbitniji trenuci su konstanta.
Ukratko, energije nije nedostajalo. Ni kod benda ni kod publike. Da iskoristimo staru, ogavno nemaštovitu frazetinu koju ubuduće treba koristiti samo ako dođe do pravog požara: "Arctic Monkeys zapalili su pulsku Arenu."
Moglo je trajati dulje, ali to nas je samo natjeralo da čekamo sljedeći nastup
Kao i u mnogim drugim slučajevima provjerenih bendova koji iza sebe imaju hrpetinu nastupa, za spontanost nije bilo mjesta i neki će im to možda zamjeriti.
Međutim, gubitak svega onoga što dolazi s mladenački nabrijanim kaosom nadoknadili su neupitnom kvalitetom izvedbe i scenografijom koja je dovoljno impresivna, ali nikada ne ulazi na teren jeftinih trikova koji odvlače pažnju s nedostataka u samom nastupu. Snimka nastupa na dva ekrana postavljena sa svake strane bine imala je nostalgični "70's filter" koji savršeno odgovara ne samo imidžu Turnera, koji ionako djeluje kao da ne pripada ovoj eri, nego i lounge atmosferi koju je bend razvio na posljednjem albumu.
Kad sve zbrojimo i oduzmemo, dobili smo izvrstan nastup koji je, da si ne lažemo, mogao trajati malo dulje od 90 minuta, ali Arctic Monkeys napokon su imali koncert kakav je domaća publika i očekivala.
Jedino što preostaje je pričekati novi album koji izlazi u rujnu i neku novu turneju na kojoj će isti taj album i promovirati. Nadamo se da će se Hrvatska ponovo naći na popisu stanica.