Foto: Playboy

DESET godina druženja bio je dovoljan povod da Playboy.hr napravi intervju s najupečatljivijom osobom hrvatskog Playboya.  Što je, nakon karijere od 400 stranica, poručio najpoznatiji Playboyev izmišljeni detektiv Dick Long.

Kako se osjećate nakon desetljeća u Playboyu?

Moram priznati kako sam i sam iznenađen. Nerado se kladim, no da mi je tada netko rekao da ću deset godina gostovati na stranicama Playboya, spremno bih prihvatio okladu.

Kako to mislite?

Pa, pogledajte me, sličim li ja vama na plejboja? Moja životna filozofija gotovo je u svemusuprotna od one koja je vodila gospodina Hefnera prilikom osnivanja časopisa. Ali, to je zapravo interesantno. Prvi broj Playboya izašao je 1953. godine, baš kao i James Bond? Radi se, ako izuzmemo Bondovu famoznu dozvolu za ubijanje, o potpuno istom svijetu. Zapravo, i Playboy i Bond izviru iz svjetonazora muške publike pedesetih godina. Muškarac onog vremena želi biti Bond. Želi ići svijetom i jebati najbolje komade. Bez ikakve naknadne obaveze i odgovornosti, naravno.

Zatim, tu su sva ona tehnička čudesa, igračke zapravo, čudesni auti i razne sofisticirane spravice. I na kraju, ono najvažnije. Dozvola za ubijanje. To vam je frajer onog vremena. Za time žudi. Priznat ćete kako se situacija od pedesetih ipak dosta promijenila. Samo naizgled. Naime, vremena su se promijenila, ali muškarci nisu. Nimalo. Razlika je tek u tome što je muškarac 50-ih sanjao biti Bond, dok on danas - jest Bond. Zahvaljujući seksualnoj revoluciji, muškarac danas kara kad mu se prohtije, prosječan automobil tehnički je napredniji od bilo kojeg Conneryjeva super auta, a tehničke igračke koje su danas u svakodnevnoj uporabi debelo premašuju ono čime je raspolagao Bond...

A dozvola za ubijanje? Toga ipak nema. Ili?

Mogao bih biti sarkastičan pa reći kako, zahvaljujući današnjoj sudskoj praksi, gotovo da možete nekažnjeno ubiti, ali nema potrebe. Dvije od tri značajke sasvim su dovoljne, zar ne? Tu možda leži razlog desetogodišnjeg prisustva u Playboyu. Naime, u svijetu u kojem je svatko Bond, frajer je onaj koji nije Bond.

Kakav je Dick kad se ugase svjetla crtača?

Ah, kakav sam. Kao i svi ostali. Zapravo, imali smo dosta razmirica zato što me crtač ne prikazuje onakvim kakav jesam. Krivo me crta. Zaista nisam tako ružan. Osim toga, pretjeruje i s dužinom. Pa tko, molim vas, ima toliki nos?

Ne slažete se najbolje?

Crtač i ja? Nikako, tip je hulja i idiot. Znate li da sav honorar zadržava samo za sebe? Deset godina, sto epizoda, četiristo strana, a meni ni jedne jedine kune. OK, razumijem ja njega, žena, dvoje djece, vremena su teška... A meni i ne treba puno, cigarete su mi jedini porok...

Puno pušite. Ne plaši vas ova hajka na pušače?

Činjenica da ne vadim cigaretu iz usta daje mi romantičnu, buntovničku auru. To se ženama sviđa, znate. Osim toga, kao što sam rekao, to mi je jedini porok.

Dobro, nemojte tako. A žene?

Pa, gledajte, nisam oženjen, nema nikoga tko bi me opravdano pozivao na red. S druge strane, poroci su cigarete, prežderavanje, piće, kocka... Nije li seksistički strpati žene u isti koš? Žene nisu porok. Žene su... Meni su žene sve.

Kako je biti detektiv u Hrvatskoj?

Nije lako. Posao mi se u početku jako razlikovao od slike koju dobijemo gledanjem holivudskih filmova. Sad je malo bolje. Zbog slave koju zahvaljujem stripu promijenila mi se klijentela. Muškarci me izbjegavaju, što nije loše. Dolaze žene, imaju razne probleme. Često su nesretne, nezadovoljne poslom koji kod kuće, u bračnom krevetu, odrađuju njihovi muževi. Ja im se, onako usput, trudim vratiti osmijeh na lica.

Je li veličina važna?

Samo onima koji ne znaju. Ne, nije bitna. Svakako ne škodi, ali nije bitna. Dobitna je kombinacija, naravno, imati i znati, ali to su zaista rijetki igrači.

Koji bi vas Hrvat mogao utjeloviti na filmskom platnu, koji Amerikanac?

Ha, ne znam. Film sam prestao pratiti još krajem sedamdesetih... A od svih glumaca na pamet mi pada jedino Ljubiša.

Samardžić?

Ima li neki drugi?

Kako to da ste ostali neženja? Niste naišli na pravu?

Jesam, i to ne jednu. Zapravo, i danas nailazim na prave, ali čovjek ne može imati i ovce i novce. Čovjek mora znati što želi.

Plavuše, riđokose ili brinete?

Tu nema dileme. Sve.

Ljuljati ili žuljati?

Ljepota dolazi u raznim oblicima. Ipak, osobno bih malu prednost dao ljuljanju.

Silikoni ili majčica priroda?

Prirodno je, ako mene pitate, uvijek bolje. Žao mi je da se i vaš časopis priklonio tom trendu, sve djevojke su vam iste, obrijane, fotošopirane, silikonirane, klonirane, i ostavljaju me ravnodušnim. Zapravo odmah odem na zadnju stranu, jer tamo, na kraju, na zadnjoj strani imate pravu ljepoticu, tamo iz sedamdesetih, osamdesetih, s pravom sisom i bogatim mufom. Gdje su nestale te žene? Na to mi se diže. Bit će da sam ostario.

Na kraju, što dalje? Imate li kakvih planova?

Svi planovi su mi se izjalovili, pa ipak, evo me, živim. Na planiram više. Idem dok ide, a kad više ne bude išlo, onda ću stati.

Više pročitajte na Playboy.hr