Ilustracija: Shutterstock
Budući da on radi na FPZG-u, njih dvoje žive u Zagrebu, ali često posjećuju Split, pa se Brown u svojem posljednjem postu odlučio osvrnuti na "splitske probleme". Točnije, prokomentirao je činjenicu da Splićani ne brinu dovoljno o svom gradu, iako se ponose njegovom ljepotom. Njegov tekst, naslovljen Splitske kontradikcije, u prijevodu prenosimo u cijelosti:
"Split je mjesto s mnogim čudnim kontradikcijama. Naprimjer, ima golemu crkvu usred palače koju je izgradio čovjek koji je mrzio kršćanstvo (ustvari, to je možda samo ironično, eto ti na Dioklecijane!). Na zimu mi je obično hladnije u Splitu nego u Zagrebu (jer nemamo centralno grijanje). Čak imaju i svjetsko prvenstvo u igri koja se igra i može igrati samo na Bačvicama. A najveća kontradikcija? Diskrepancija između činjenice koliko se Splićani ponose ljepotom svog grada i u isto vrijeme u potpunosti zanemaruju njegovo održavanje.
Da imam kunu za svaki put kad sam čuo: "Split je najlipši grad na svitu", pa... imao bih puno kuna. Da, Split je jako lijepi grad. Ima staru palaču, moćne planine koje se izdižu iza njega, more sa savršenim otocima koji su prošarali horizont. Zalasci sunca s Marjana ili ranojutarnji ulazak u more na Kašjunima neki su od najljepših trenutaka u životu. Iz daljine Split izgleda idealno, ali kad krenete u detalje, taj ideal brzo se pretvara u maglu frustracija.
Govorim o smeću, otpadu, odbačenim stvarima. Nije neobično doći rano ujutro na plažu i zateći nju i more prepuno ostataka s prošlonoćne zabave. Opušci i čepovi izlaze na svjetlo zajedno s izlaskom sunca, a plastične vrećice plutaju poput leševa po valovima.
Na nekim mjestima očekujete smeće. Na primjer, na kraju puta koji ne vodi nigdje u Oklahomi. Mjesto koje će lokalci pretvoriti u smetlište. Stari madraci, razbijeni televizori, čahure metaka i hrpe guma nagomilane na šumskom tlu. S druge strane, ne očekujete vidjeti smeće na jednom od mjesta svjetske kulturne baštine i tik do jedne od najljepših obala u svijetu. Dakle, frustrirajuće je jer je potpuno nepotrebno, kao i previše šminke na inače prekrasnoj ženi.
Dio problema možda leži u strukturi. Na Žnjan dnevno vjerojatno stigne tisuće gostiju u jeku sezone, a jedva da ćete naići na kantu za smeće. Ja sam jedva pronašao jednu. Malu kutiju nekoliko metara od plaže. Naravno da se u toku dana ona napuni smećem i kad u nju pokušate nagurati svoje smeće, sve se razleti po podu pa sami sebi kažete: "Jebi ga". Ovo može objasniti dio problema. Kad sam na tlo stavio ručnik, stavio sam ga preko milijardu opušaka, nekoliko čepova i čak par upotrebljenih štapića za uši. Vrlo otmjeno!
Naravno, možete reći da je to rezultat ponašanja ignorantnih turista koji posvuda bacaju svoje smeće. Ali, postoji još jedan komadić u slagalici. Na malom komadu trave ispred stana moje punice nalazi se niz ljudskih "ostataka". Hrpe opušaka ispod ili okolo klupa. Zahrđali i sjajni čepovi od pive izviru iz trave. Upaljači, baterije, komadi stakla, pribadače, plastični komadi, čak i proklete automobilske svjećice, sve to uz utabanu stazu. U tom dijelu grada nema turista. Ovo je rezultat kasnonoćnih danguba koje piju i puše na klupama. Ili prolaznika koji iz nekog razloga smatraju da je u redu bacati sve što im ne treba u park.
Kvragu, Splite? Jasno, svako ili svako drugo jutro dođe netko i pokupi velike komade smeća, ali ta osoba ne može pokupiti puno u nekoliko minuta. Čekaju li oni koji stvaraju to smeće da njihove bake, mame ili punice dođu i pokupe za njima kao što to čine kod kuće? Majka priroda nije vaša baka!
Tipa iz sredine Amerike, kojem treba 18 sati da dođe do dijela oceana u kojem može plivati, razbješnjuje kad vidi da se ljudi prema zemlji koja je toliko lijepa kao Dalmacija ponašaju kao prema smetlištu. Pomislio bih da će se ljudi koji žive i dišu kraj mora, koji se ponose ljepotom obale i Splita potruditi malo više da ga održavaju čistim. Kad mi netko kaže da je Split najljepše mjesto na svijetu, ja pomislim: Da, mogao bi biti...".