Radni psi koji žive na otvorenom ispunjeniji su od onih koje ne spuštate iz krila

Foto: Shutterstock

IAKO je ljubav između čovjeka i psa zaista snažna, možemo se zapitati vode li psi na otvorenom ispunjenije živote od onih koji žive sa svojim vlasnicima u četiri zida?

Znanost se nedavno počela baviti tim pitanjem. Izvanredna profesorica ponašanja životinja na Sveučilištu Purdue, Candace Croney, počela je provoditi kognitivne testove na psima koji žive na otvorenom i psima koji žive kao ljubimci u zatvorenom prostoru, piše Modern Farmer.

U testu je bilo lakših i težih zadataka, ali psi koji provode vrijeme na otvorenom sve su riješili bolje. "Psi koji provode vrijeme na otvorenom izloženi su brojnim stvarima i od njih se zahtijeva da više aktiviraju mozak. Fizička aktivnost potiče razvoj neurona i pomaže održavanju pozitivne aktivnosti mozga, što je jedan od razloga koji ide u prilog njihovoj uspješnosti prilikom testiranja“, izjavila je Croney.

"Kućni ljubimac ne doseže svoj puni potencijal"

Julie Hecht, stručnjakinja za ponašanje pasa s Barnard Collegea tvrdi da nas evolutivni dizajn pasa navodi da mislimo da oni većinu vremena ipak ne bi trebali provoditi u zatvorenom prostoru.

„Život psa ljubimca se do neke mjere okreće oko vlasnika – kada ste izvan kuće, on je na krevetu, tako da ne doseže svoj puni potencijal. Općenito, pas koji ima svrhu, razumije posao i vježbu, ima potencijal da vodi znatno smisleniji život“, tvrdi.

Ona smatra da mali psi ljubimci imaju više problema s ponašanjem nego veliki psi, i to uglavnom zbog toga što su mnoge male pasmine, poput terijera, prvobitno uzgajane da budu radni psi, ali više nisu izloženi psihičkim i fizičkim izazovima ni poslu. Uz to, velike se pse često više trenira i posvećuje im se više pažnje. Primjerice, kada mali pas laje na strance, to se smatra slatkim i to ponašanje ne ispravljamo.

Aktivni psi - manje problema kod kuće

„Čini se da kada psi imaju priliku biti aktivni to znači i manje problema kod kuće jer nisu frustrirani i nije im dosadno", kaže Hecht.

Međutim, Hecht i Croney se slažu da forsiranje fizičke aktivnosti kod pasa koji nisu voljni na takvu aktivnost, ili su stari, ozlijeđeni i nenaviknuti na to, ne donosi nikakav boljitak. Takvim psima umjesto fizičkih izazova treba pružiti mentalne zadatke, poput edukativnih igračaka, sakrivanja poslastica ili mijenjanja ruta svakodnevne šetnje.

Radni su psi, za razliku od ljubimaca koji jedva izlaze iz stana, svakodnevno izloženi novim izazovima zahvaljujući nepredvidivoj prirodi stoke te zato procesuiraju mnogo više informacija. Uz to istovremeno dobivaju zdravu dozu fizičke aktivnosti.