Foto: Shutterstock

PSI probavljaju, udišu te su kroz kožu izloženi herbicidima u vrtu i na livadama, što je povezano s razvojem tumora mjehura.

U istraživanju objavljenom u izdanju Total Environment časopisa Science otkriveno je i da vjetar može otrovne čestice odnijeti vrlo daleko, kao i to da ih pas može prenijeti vlasniku.

"Psi jedu travu ili ližu šape i krzno te unose otrovne kemikalije izravno u probavni sustav", objasnila je vodeća autorica istraživanja Deborah Knapp sa Sveučilišta Purdue za Discovery News. Posebno su ugroženi škotski terijeri, zapadnoškotski bijeli terijeri, šetlandski ovčari, biglovi i oštrodlaki foksterijeri koji imaju i veće genetske predispozicije za razvoj tumora mjehura.

Istraživanje je provedeno tako da su se herbicidima našpricale travnate površine različitih vrste te se nakon 72 sata mjerilo koliko je kemikalija ostalo. Naime, ako se tretmanu podvrgnu uvenule ili odumiruće biljke, herbicidi se zadržavaju mnogo duže na površini.

Analiziran je urin pasa u kućanstvima koja koriste herbicide i u onima koja ne koriste. Većini pasa čiji vlasnici koriste kemikalije pronađeni su tragovi herbicida u urinu. Neki su psi iz domova gdje se kemikalije ne koriste također imali pozitivan test, što znači da su otrovne supstance u njihov organizam došle vjetrom ili da su ih pokupili negdje drugdje. U studiji je dokazano je da herbicidi, nošeni vjetrom, mogu završiti i 15 metara dalje od mjesta nanošenja.

Istraživanje je bilo fokusirano na pse, ali znanstvenici vjeruju da bi isti rezultati bili i s mačkama te ostalim ljubimcima.