Foto: Shutterstock
BEZ OBZIRA na svoj maleni rast, kao i težinu koja jedva prelazi dva kilograma, moj jorkširski terijer Višnja ne prestaje me oduševljavati svojom hrabrošću. Ne sjećam se da se za svojih godinu i tri mjeseca ikada uplašila, čak i kada je riječ o uobičajenim ”babarogama” kojih se boje mali psi - brujanju automobila, buci fena i usisivača, velikim psima...
Tajna neustrašivosti sasvim je jednostavna: štene treba uzeti iz uzgajivačnice u uzrastu od dva do dva i pol mjeseca, ne kasnije. Kada sam uzela Višnju, bila je već prilično odgojena i nakon tjedan dana mogli smo je voditi na ulicu.
Štenci se u tom uzrastu ničega ne boje, društveni su i vole se igrati. Najbolje je nabaviti psića kad je toplo vrijeme, da bi se postepeno privikavalo na snižavanje temperature.
Štenci jorkširskog terijera koji su nabavljeni krajem jeseni ili na zimu, vlasnici nerijetko počinju šetati tek u četvrtom ili petom mjesecu. I to je velika greška, jer tada imaju već pola godine i u tom uzrastu ih je teško naviknuti na buku i odnos s drugim psima. Reakcija asocijalnih pasa na takve situacije uvijek je ista: ili se povijaju, ili ispoljavaju agresiju.
Moj savjet je da obavezno šetate štene čim navrši dva i pol mjeseca, kakvo god da je vrijeme, i da inzistirate na druženju s drugim psima. Ukoliko se odrasli psi ne žele igrati s vašim malim ljubimcem (događa se da ga ignoriraju ili čak pokazuju agresiju), to nije razlog da se šetnja završi. Vremenom će se stariji pas priviknuti na društvo mališana i sa zadovoljstvom će se igrati s njim.
Još jedno važno pravilo: ne uzimajte svog ljubimca u ruke ukoliko se nečega uplaši i inzistira da ga zaštitite na takav način. Ako u tom trenu ne budete obraćali pažnju na njega (točnije - ne gledate u njega), garantiram vam, da će on nakon nekog vremena prestati skakati i moliti vas da ga uzmete u ruke.