Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu, a danas vam piše o jednoj beogradskoj pizzeriji.
VIKEND-izlete u Novi Sad obavezno iskoristim za šetnju centrom grada, posjet Petrovaradinskoj tvrđavi, obilazak popularne Najlon pijace i odlazak na dobru pizzu. Posjetio sam mnoge novosadske pizzerije (Lanterna, Garden, Savoca...), a moji su favoriti definitivno Tramontana i Kuća Mala. Tramontana pravi jednu od najboljih napoletana u regiji, a Kuća Mala ukusne i fine pizze originalne teksture tijesta i neobičnih imena.
I taman kad smo razmišljali u koju ćemo od te dvije pizzerije, dobio sam preporuku za pizzeriju u kojoj do sada nisam bio. A kad vam preporuku za pizzeriju da iskusni pizza majstor i vlasnik jedne druge pizzerije u Novom Sadu, onda sve dileme ubrzo nestanu.
>> Pizza majstori su nam objasnili kako se pravilno jede pizza
Budući da sam u Tramontani bio nekoliko puta te sam upoznao vlasnika i pizza majstora Dejana Paruna, javio sam mu da dolazim u Novi Sad. Volim s njim popričati o pizzama i zbivanjima na pizza sceni. Nakon što sam mu se javio, poslao mi je poruku. Kaže mi kako bi bilo dobro da posjetimo pizzeriju Laboratorija koja pravi jako dobru pizzu.
Nije pizzeria, već samoposlužni restoran
Stigli smo pred pizzeriju malo iza 14 sati, taman nakon otvaranja i početka rada. Laboratorija počinje s radom u 14 sati, a odmah smo po dolasku shvatili kako se ne radi o klasičnoj pizzeriji, već o samoposlužnom restoranu.
Ispred pizzerije nalazi se mala terasa sa samo dva stola i nešto većim pultom s barskim stolicama, sve skupa kapaciteta za nekih desetak gostiju. Pizzu gost naručuje sam na pultu, plaća i preuzima u kartonskoj kutiji. Nema tanjura i pribora za jelo. Sličan samoposlužni sustav ima i poznata budimpeštanska pizzeria Manufactura.
>> Lovac na pizze u Budimpešti, Beču i Bratislavi: Ove pizzerije se isplati posjetiti
Nadjevima ide čista petica
Laboratorija stvarno ima veliku i raznovrsnu ponudu u kojoj je više od dvadeset različitih pizza podijeljenih u tri kategorije: pizze s buffala mozzarellom, pizze s fior di latte mozzarellom i pizze s domaćim sastojcima. Svaka se pizza može naručiti u dvije veličine, manje su promjera 30 centimetara, a one veće promjera 36 centimetara.
Mi smo naručili dvije manje, uobičajene (standardne) veličine. Izbor je pao na Alfredo, pizzu s dimljenom piletinom i rukolom i na moju najdražu Mortadella e Pistacchi, pizzu s mortadelom i pistacijom. Pizze su izgledom napoletane, možda zbog nešto većih rubova pomalo podsjećaju na canotto stil.
Iako se uvijek prvo osvrnem na tijesto, prvo ću napisati nekoliko rečenica o sastojcima. Laboratorija koristi jako kvalitetne sastojke, dobro posložene u zanimljivim kombinacijama. Nisam već dugo pojeo pizzu s tako finim i ukusnim nadjevima. Mozzarella je vrhunska, a izgledom i okusom je ista kao i mozzarella kakvu su mi poslužili u napuljskim pizzerijama. Nadjevima ide čista petica.
A sad malo teži dio osvrta vezan uz tijesto
Tijesto je ukusno, dobre teksture, ali preteško i jako zasitno. Prvi put mi se dogodilo da nakon duge šetnje nisam mogao pojesti cijelu pizzu. Već sam nakon druge kriške osjetio da mi je dovoljno i da bi svaki sljedeći zalogaj bio previše.
Pokušao sam otkriti zašto je to tako. Budući da Laboratorija ima velik broj narudžbi i tunelsku peć, pizza majstor koristi ulje kako se tijesto ne bi zalijepilo za podlogu ili prejako ispeklo na dnu. Samim time tijesto postaje poprilično masno i teško. Laboratorija ima tijesto koje bi se moglo jesti samo i bez nadjeva poput kakvog finog peciva.
Očito je dodatak ulja uz nešto nižu temperaturu i duže vrijeme pečenja doveo do toga da su pizze teže i zasitne, a tijesto nije kao kod modernih napoletana lagano i prozračno. Siguran sam da bi ovakvo jako dobro pripremljeno tijesto s dugim periodom fermentacije puno više došlo do izražaja kad bi se peklo na višim temperaturama, kraće vrijeme i bez dodatka ulja.
Sve u svemu, Laboratorija uistinu ima jako dobru pizzu, solidnog tijesta i visokokvalitetnih sastojaka u nadjevima.
Cijene su ok, ali ne primaju kartice
Cijene se kreću od 800 dinara (6.75 eura) do 1450 dinara (12.20 eura) koliko košta najskuplja, pizza s mortadelom i pistacijom. Većina je pizza oko 1100 dinara, što je nekih devet eura.
Cijene su s obzirom na kvalitetu itekako prihvatljive, a ova bi se pizza jako svidjela mojim prijateljima koji vole nešto teže i zasitne pizze. Ja sam svoju preostalu polovicu spremio u kutiju i pojeo je u kasnim večernjim satima. I to jedva.
Laboratorija nije klasična pizzerija u koju ćete se zaputiti na druženje s obitelji ili društvom, već fast food samoposlužni restoran s jako dobrom i zasitnom pizzom. Ako ste gladni i volite pizzu ili vam se samo jede dobra pizza, a nemate društvo ili vam se ne ide u pizzeriju, onda je Laboratorija pravo rješenje za vas.
I mali, pomalo nepotreban, nedostatak za sam kraj. Laboratorija ne prima kartice, pa budite oprezni i ponesite dovoljno gotovine. Nas je to iznenadilo, ali nam nije napravilo veliki problem s obzirom na to da se u samoj blizini pizzerije nalaze bankomat i dvije mjenjačnice. Problem smo riješili za nekih pet, šest minuta kratkom šetnjom do dvjestotinjak metara udaljene mjenjačnice.
Laboratorija svakako uz Tramontanu i Kuću Malu ide u sam vrh mojeg popisa novosadskih pizzerija.