OSIM što savršeno gasi žeđ i osvježava u srpnju i kolovozu, lubenica je mnogo više od samo slatke ljetne poslastice. Puna je vode, lagana, slatka i zdrava, a iza njezine prepoznatljive kore krije se više zanimljivosti nego što biste možda očekivali.
Iako ju gotovo svi doživljavamo kao voće, lubenica se botanički zapravo smatra povrćem. Pripada istoj porodici kao tikvice, bundeve i krastavci - tikvenjače. No bez obzira na klasifikaciju, zahvaljujući svom slatkastom okusu, lubenica u našim glavama ostaje čvrsto svrstana u kategoriju voća, i to jednog od najomiljenijeg ljetnog.
Ono što je još zanimljivije - lubenica se jede već tisućama godina. Sjemenke lubenice pronađene su u egipatskim grobnicama, što pokazuje da su je jeli još stari Egipćani, a toliko su je cijenili da su je čak stavljali uz pokojnike kao hranu za zagrobni život.
Danas postoje i lubenice koje su prava vizualna atrakcija - od onih bez sjemenki, do posebno oblikovanih poput četvrtastih lubenica iz Japana, koje se uzgajaju u kalupima kako bi se lakše skladištile i slagale u trgovinama. Također su se na istu foru pojavile i lubenice u raznim drugim oblicima, poput trokuta ili srca. No, te su lubenice često manje sočne i uglavnom se koriste kao dekoracija.
Lubenica je čak 92 % voda, zbog čega je jedan od najboljih prirodnih načina za hidrataciju tijekom vrućih dana. Osim što je niskokalorična, sadrži i brojne korisne tvari. Među njima se posebno ističe likopen, snažan antioksidans koji daje lubenici crvenu boju, a poznat je po svom djelovanju na zdravlje srca.
Tu je i citrulin, aminokiselina koja može pomoći u oporavku mišića i širenju krvnih žila - zbog čega se lubenica često preporučuje sportašima.
Zanimljivo je i to da se cijela lubenica može iskoristiti za jelo. Dok najčešće jedemo samo crveno meso, njezina kora se u nekim dijelovima svijeta - posebno u Aziji i južnim dijelovima SAD-a - koristi za pripremu džemova, turšije ili čak prženih jela. Dakle, lubenica je ne samo osvježavajuća, već i iznenađujuće svestrana.