Kad dijete dobije dijagnozu poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, poznatog kao ADHD, mnogi roditelji počinju gledati na vlastite emocije i ponašanje drugim očima. Neki se pitaju imaju li možda i oni ADHD koji još nije prepoznat.
"Za mnoge odrasle osobe dijagnoza ADHD-a postavljena djetetu prvi je poticaj da se i sami testiraju", kaže dr. Matthias Rudolph, specijalist psihosomatske medicine i psihoterapije.
I to s dobrim razlogom, jer ADHD je genetski uvjetovan neurobiološki metabolički poremećaj u kojem je mozak preosjetljiv na senzornu stimulaciju. Postoji neravnoteža neurotransmitera dopamina i noradrenalina.
Simptomi ADHD-a kod odraslih mogu uključivati nepažnju, impulzivnost i nisku toleranciju na frustraciju, ponekad i nemir, zaboravnost te sanjarenje.
Neki oboljeli od ADHD-a obično se ponašaju na temelju svog "osjećaja", imaju česte promjene raspoloženja te su skloni naglo prekinuti vezu ili dati otkaz na poslu. Drugi se bacaju na sport, osobito na ekstremne sportove.
Oboljeli od ADHD-a često zagube ključeve i mobitele
Zlouporaba alkohola ili droga nije neuobičajena. "Neki oboljeli od ADHD-a uzimaju lijekove kako bi sami izliječili svoje stanje", rekla je neurologinja dr. Carolin Zimmermann.
Daljnji simptom je "gubljenje niti", kako to kaže Rudolph. Mnogi oboljeli od ADHD-a imaju problema s ustavnim planiranjem dana i često izgube predmete poput ključeva, mobitela i kreditnih kartica.
S druge strane, mnogi se mogu intenzivno usredotočiti na stvari koje smatraju uzbudljivima. Savršeni su krizni menadžeri i najbolji su kada se drugi pogube i ne znaju što učiniti. "Zbog toga su mnogi od njih aktivni u umjetnosti ili show businessu, rade u IT-u ili start-up poduzećima", kaže Zimmermann.
Manje je vjerojatno da će ženama biti dijagnosticiran ADHD nego muškarcima, tvrdi Rudolph, uglavnom zbog prevladavajućih rodnih stereotipa i očekivanja: dječaci su bučni i nemirni, djevojke tihe i sanjive. "Ali ako bolje pogledate, to nije uvijek točno", kaže on.
Liječenje ADHD-a ne uključuje samo lijekove
Najveća razlika između spolova kada je riječ o ADHD-u, kaže on, jest ta što muškarci svoje simptome skloni prezentirati izvana i svoje loše ponašanje vidjeti kao krivnju drugih, dok su žene sklone samookrivljavanju, pa se kod njih javlja depresija ili tjeskoba.
Osamdeset posto odraslih osoba s ADHD-om ima još neko stanje, a šezdeset posto ima dva ili više, kaže Rudolph. Među njima su depresija, anksioznost i ovisnosti.
Kad se odraslima dijagnosticira ADHD, kreće liječenje koje se sastoji od nekoliko elemenata. Lijekovi su važni, često nadopunjeni kognitivno-bihevioralnom terapijom čiji je cilj pomoći u boljem strukturiranju života. Ostali elementi mogu uključivati radnu terapiju, sport i grupe za samopomoć.