Poremećaji glasa mogli bi biti bolji rani pokazatelj demencije nego sam gubitak sluha, sugerira velika studija koja je istraživala povezanost promjena glasa i kognitivnog propadanja. Rezultati upućuju na to da bi promjene u načinu govora mogle biti jedan od znakova na koje vrijedi obratiti pozornost.
Kognitivno propadanje obuhvaća probleme poput gubitka pamćenja i poteškoća s razmišljanjem, a jedan je od glavnih simptoma demencije. Takve se promjene ponekad pripisuju uobičajenom starenju, zbog čega mogu proći nezapaženo.
Istraživači sa Sveučilišta Drexel u Philadelphiji analizirali su podatke više od 833.000 pacijenata. Utvrdili su da su osobe čija se kvaliteta glasa pogoršala, ali nisu imale probleme sa sluhom, imale 58 posto veći rizik od demencije ili kognitivnog oštećenja u odnosu na osobe bez poremećaja glasa.
Povezanost gubitka sluha i većeg rizika od demencije već je dobro dokumentirana. Ranija istraživanja pokazala su da oštećenje sluha može biti povezano s promjenama u mozgu, ali i sa socijalnim povlačenjem i izolacijom, što se također povezuje s većim rizikom od kognitivnog propadanja.
Novi rezultati ipak sugeriraju da bi pri procjeni ranih znakova kognitivnih problema trebalo obratiti pozornost i na glas, a ne samo na sluh.
Promjene glasa mogu biti važan znak
Studija je objavljena u časopisu Journal of Voice, no autori naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja. Tek treba utvrditi jesu li poremećaji glasa doista pouzdaniji pokazatelj kognitivnog propadanja od gubitka sluha te može li liječenje takvih problema utjecati na napredovanje kognitivnih poteškoća.
Dr. Robert Sataloff, jedan od glavnih autora istraživanja i profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Drexel, objasnio je moguću poveznicu između problema s glasom i društvenih aktivnosti.
"Ako imate poremećaj glasa zbog kojeg zvučite drugačije, ili osjećate bol dok govorite ili pjevate, logično je da ćete manje sudjelovati u društvenim aktivnostima koje stimuliraju mozak."
Sataloff je pritom upozorio da se sličan obrazac može vidjeti i kod nekih neuroloških bolesti. "To već vidimo kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću, gdje se poremećaji glasa često javljaju prije drugih tjelesnih simptoma", dodao je.
Istraživači su koristili podatke prikupljene tijekom godišnjih pregleda u američkim ordinacijama opće prakse. Pacijente su počeli pratiti najmanje godinu dana prije nego što im je dijagnosticiran poremećaj glasa ili gubitak sluha.
Analiza je pokazala snažniju povezanost između poremećaja glasa i kognitivnog propadanja nego između samog oštećenja sluha i tih problema kod osoba koje nisu imale poremećaje glasa. "Naš rad sugerira da bi poremećaji glasa mogli biti raniji i jasniji pokazatelj kognitivnog propadanja od samog gubitka sluha", rekao je Sataloff.
Najveći rizik kod kombinacije problema
Najizraženija povezanost s demencijom zabilježena je kod pacijenata koji su istodobno imali poremećaj glasa i gubitak sluha. Ipak, autori ističu da su i osobe koje su imale samo poremećaj glasa imale veći rizik nego one koje su imale samo probleme sa sluhom.
"Najuočljiviju vezu s demencijom pronašli smo kod pacijenata koji imaju i poremećaj glasa i gubitak sluha. Ipak, važno je naglasiti da osobe koje imaju samo poremećaj glasa imaju veći rizik od onih koji imaju samo problema sa sluhom", pojasnio je.
Sataloff smatra da bi osobe koje primijete promjene glasa trebale razgovarati s liječnikom, osobito ako se problem ponavlja ili traje. "Mnogim pacijentima koristio bi razgovor s otorinolaringologom. On ih može uputiti na kognitivnu procjenu kako bi se definirao odgovarajući plan skrbi."
Važno je pritom naglasiti da rezultati studije pokazuju povezanost, a ne dokazuju da poremećaji glasa uzrokuju demenciju. Promjena glasa sama po sebi ne znači da osoba ima demenciju, ali bi u nekim slučajevima mogla biti razlog za dodatnu liječničku procjenu.