Ako mislite da su glavni krivci za visoki šećer u krvi samo slatkiši i gazirani napici, razmislite ponovno. Uobičajene namirnice poput kruha, tjestenine, krumpira pa čak i nekog voća i povrća mogu imati jednako snažan, pa i gori učinak na šećer u krvi, upozorava nutricionist Steve Bennett u svojoj knjizi Sugar Tolerance, prenosi Daily Mail.
Bennett objašnjava da je naše tijelo sposobno podnijeti povremene i umjerene poraste šećera. No problem nastaje kad su ti porasti česti, iz obroka u obrok.
"Ujutro jedemo žitarice, za ručak kruh, a za večeru pizzu. Inzulin se stalno iznova aktivira i s vremenom stanice prestaju reagirati. Tada dolazi do inzulinske rezistencije, što je glavni korak prema dijabetesu tipa 2", kaže Bennett.
Kad šećer stalno skače, tijelo ga počinje pretvarati u masnoću. To može uzrokovati debljanje, začepljenje krvnih žila, pa čak i povećati rizik od Alzheimerove bolesti i gubitka vida.
Bennett u knjizi donosi jedan jednostavan, ali snažan podatak: "Cijeli krvotok, koji sadrži oko pet litara krvi, može podnijeti samo jednu čajnu žličicu šećera." Dodaje kako problem nije u tome što izbjegavamo šećer u kavi, nego u hrani koju jedemo tijekom dana. Brojne namirnice koje se čine bezopasnima zapravo u tijelo unose velike količine šećera.
Bennett navodi dvije ključne strategije. Prva je izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom. Druga je – redoslijed u kojem jedemo namirnice.
"Uvijek počnite s vlaknima", savjetuje. "Sve što sadrži ugljikohidrate na kraju se pretvara u šećer. Kruh, tjestenina i bijela riža posebno brzo, jer ih već u ustima razgrađuje enzim amilaza."
Studije su pokazale da obroci koji prvo sadrže povrće bogato vlaknima, zatim proteine i masti, a tek onda ugljikohidrate, uzrokuju manji porast šećera u krvi. Vlakna usporavaju probavu, stvaraju zaštitni sloj u probavnom traktu i usporavaju apsorpciju šećera.
Jedna zdjelica kukuruznih pahuljica može imati isti učinak na šećer kao osam žličica šećera. Bolji izbor su jaja, jogurt, orašasti plodovi ili slanina, jer su bogati proteinima i zdravim mastima. Kriška tosta uz jaje i malo špinata puno je bolja opcija od samog tosta.
Iako se smeđa riža smatra zdravijom od bijele, i dalje je riječ o ugljikohidratu. Dobra zamjena je cvjetača, koja se može naribati i pripremiti kao riža ili pasirati umjesto krumpira. Još bolja opcija je kvinoja, jer ima više vlakana, proteina i minerala.
Pire i prženi krumpir česta su hrana, ali uzrokuju nagli porast šećera. Bennett preporučuje da se krumpir konzumira ohlađen, jer tada sadrži više otpornog škroba. Uz to, treba ga kombinirati s vlaknima i proteinima kako bi se usporila probava. Dobra alternativa je celer korjenaš, koji se može kuhati, peći ili pasirati.
Banane, mango i ananas mogu povisiti šećer više nego što mislimo. Bobičasto voće poput malina i kupina puno je bolji izbor jer usporava porast šećera i poboljšava osjetljivost na inzulin. Također, zrelost voća igra važnu ulogu. Konkretno, nezrela banana ima niži glikemijski indeks od zrele.
Steve Bennett poručuje da nije samo količina šećera u hrani ono na što moramo paziti, već i redoslijed u kojem jedemo te kombinacije namirnica. Male promjene u prehrani, poput konzumiranja vlakana prije ugljikohidrata ili biranja kvalitetnijih zamjena za rižu i krumpir, mogu pomoći u kontroli šećera, spriječiti debljanje i smanjiti rizik od kroničnih bolesti.