TRČANJE po mraku stvara neobičan fenomen koji većina trkača primjećuje - imate osjećaj kao da se brže krećete. Čini se da se uklanjanjem prostornih znakova koje se događa kada ugasimo svjetla naša percepcija koraka mijenja. Zato se ponekad možemo osjećati kao da trčimo brže nego što je to zapravo slučaj.
Studija o biciklistima iz 2012. godine proučavala je nešto što se naziva utjecajem optičkog protoka i kako to mijenja našu moć opažanja. Doživljeni napor u osnovi se odnosi na to koliko nam je teško dok nešto radimo, iako se taj osjećaj može razlikovati od stvarnog napora. To je moguće primijetiti i kod usporedbe trčanja na otvorenom i trčanja na traci. Optički protok stvara percepciju pokreta u odnosu na nečiju okolinu. Kroz ispitivanja na sobnom biciklu istraživači su otkrili da kada je okolina ispitanika prolazila brže, osjećali su se kao da više i brže vježbaju (čak i ako to nije bilo točno). Suprotno tome, nisu osjećali da vježbaju jako puno kad im je krajolik sporije prolazio pokraj njih.
Isti se fenomen može dogoditi i noću. Budući da predmete možemo jasno vidjeti samo kad su nam blizu, po noći nam se čini kao da naša okolina brzo prolazi pokraj nas, zbog čega se osjećamo kao da brže trčimo, piše Running Magazine. Zato, kad završite s trčanjem za koje ste mislili da je bilo izrazito brzo odrađeno, a potom shvatite da je to vaš uobičajeni (ako ne i sporiji) tempo, znajte da nije problem u vašoj kondiciji, već u utjecaju optičkog protoka.