GLEDAJUĆI s odmakom, Resident Evil 4 iz 2005. jedna je od vjerojatno najutjecajnijih igara svih vremena.
Osim velikih promjena koje su unesene u samu franšizu, koja je nakon tri uspješna naslova fokus s klasičnog survival horora i "tenkovskih" kontrola prebacila na akciju i slobodno kretanje, Capcomov klasik neupitno je stvorio vojsku sljedbenika, koji su, svaki na svoj način, mijenjali i obogaćivali žanr tijekom godina.
Od očitih "prepisivača", kao što su Dead Space i The Last of Us, pa sve do onih suptilnijih, kao što su Gears of War, Ratchet & Clank, Batman: Arkham Asylum, God of War, Fallout i Mass Effect. Brojne verzije, remasteri i portovi igre kroz godine su samo širile RE utjecaj i učvrstile status četvorke kao jednog od najboljih, ako ne i najboljeg nastavka u franšizi.
Treba li nam još jedan remake?
Nakon odlične dvojke i nešto manje odlične trojke Capcomov plan da vizualno (i na mnoge druge načine) osvježi svoj katalog najvećih hitova nastavio se kultnom četvorkom, kojoj, prema mišljenju dijela fanova, remake nije bio nužan jer radi se o jednoj od onih igara koje su se prilično dobro opirale zubu vremena.
Točnije, mnogi su vjerovali da su dobro ostarjele zbog raznoraznih HD remastera i modova koji su se u međuvremenu pojavili, ali, realno gledajući, igra izgleda točno onako kako biste i očekivali od igre iz 2005. - ne pretjerano atraktivno u 2023.
Kao i u slučaju većine starijih naslova, i ovog je puta bilo više nego očito da je igra grafički manjkava, ali RE4 oduvijek je imao "ono nešto" što mu je pomoglo da zaživi unatoč nekim očitim nedostacima. To je, naravno, bila nevjerojatna igrivost i replay value kakav imaju samo pravi arkadni klasici.
Da, treba nam
No nakon što vidite kozmetička i sva ostala poboljšanja koja remake donosi, bit će vam jasno da je udahnut nov život igri koja itekako zavrjeđuje da je otkriju i mlađi gameri, koji možda nikada nisu zaigrali original niti bi na temelju viđenog uopće pokušavali to učiniti. Istodobno fanovi originala mogu odahnuti jer igra izgleda fenomenalno i nudi gomilu novog sadržaja, ali, bitnije od toga, uspjela je zadržati sve ono zbog čega smo voljeli izvornik i izbaciti ili "utegnuti" sve one dijelove koji, budimo iskreni, nikada nisu funkcionirali.
Ipak, unatoč svim modernim poboljšanjima, novi RE 4 na neki neobičan način djeluje staro, i to mislim u najpozitivnijem mogućem smislu.
Na površini je sličan onome što smo već vidjeli u obnovljenoj dvojci i trojci, međutim, oba prethodna remakea toliko su različita od svojih originala da djeluju kao potpuno nove igre. To nije slučaj s četvorkom, koja je u smislu mehanike igre zadržala više-manje sve ključne dijelove originala i učinila ih boljim. Postoji niz novih poteza, načina da dokrajčite srušene neprijatelje i šuljanje koje znatno mijenja stil igre na pojedinim mapama.
S obzirom na proširenu mehaniku igre, promijenjene su i postojeće mape, dodane nove lokacije, neprijatelji i zagonetke, ali ništa od toga ne djeluje kao višak koji je sam sebi svrha. Da ne bi bilo zabune, sve poznate lokacije izgledaju neusporedivo bolje i pretpostavljam da su nanovo izgrađene iz temelja, ali u isto vrijeme imate osjećaj da se vraćate na dobro poznata mjesta.
Priča je i dalje grozna, dakle, točno onakva kakva treba biti
Spomenuti osjećaj da igrate staru igru vjerojatno je velikim dijelom zasluga klasičnog scenarističkog pristupa Resident Evil, koji je unatoč određenim poboljšanjima i dalje prepun prepoznatljivo otrcanih, melodramatičnih i klišeiziranih trenutaka. Drugim riječima, točno onakav kakav bi i trebao biti.
Ukratko, Leon Kennedy dolazi u bezimeno španjolsko selo spasiti Ashley Graham, kći američkog predsjednika koju je oteo misteriozni kult. Pronalazi je relativno brzo, ali stvari se zakompliciraju jednom kada u priču ulete virus Las Plagas i neki stari poznanici iz Leonove prošlosti. Bilo kako bilo, očekujte zavidnu dozu groznih dijaloga i obrata, koje smo tijekom godina navikli obožavati.
Capcom, na svu sreću, nije pokušao novi RE4 obogatiti boljom ili slojevitijom pričom. Istina, Leon je ovog puta lik progonjen svojom mračnom i traumatičnom prošlošću, ali i dalje je savršeno grozan i jednodimenzionalan.
Od većih promjena tu je još i problematična posljednja trećina igre, koja je doživjela makeover i sad je daleko ujednačenija i dinamičnija.
Remek-djelo upravo je postalo "remek-djelastije"
U javnosti postoji prilično negativan stav prema trendu remakeova klasika, ali teško je prihvatiti ga jer sve češće nailazimo na remakeove koji itekako imaju razlog postojati i zaslužuju da im novi, ali i stari igrači daju priliku. Godina je započela s Dead Spaceom, nastavila s Resident Evilom 4, a uskoro izlazi i The Last of Us Part I za PC. I sasvim je u redu biti skeptičan, ali ni ovog se puta ne radi o površnom "cash-grabu", već legitimno kvalitetnom dodatku franšizi koja istovremeno istražuje zanimljive nove terene i pronalazi načine da revitalizira interes za svojim prijašnjim uspješnicama.
Neovisno o tome jeste li stari fan ili netko tko će to tek postati, Resident Evil 4 još je jedan fenomenalan remake koji je opravdao cijenu i mjesto u kolekciji ljubitelja žanra.