Nakon regionalnog megahita Toma, srpski glumac, producent i redatelj, kojeg među filmskim radnicima zovu Bjela, ima novi potencijalni kinohit Čuvar formule. Film Dragana Bjelogrlića su prvobitno prozvali jugoverzijom Černobila, a sada i domaćom verzijom Oppenheimera, zbog tematike nuklearnog oružja, hladnoratovske krize i nesreće koja se dogodila na Institutu Vinča.
UPOZORENJE! Tekst može sadržavati spojlere!
Čuvari formule predstavljeni su na Sarajevo Film Festivalu u okviru glavnog programa, a film ima podnaslov Lančana reakcija. Radi se o istinitoj priči o nesreći u Vinči 1958. godine, na čijem je scenariju (adaptacija romana Gorana Milašinovića Slučaj Vinča) pored Vuka Ršumovića radio i Ognjen Sviličić.
U jeku hladnoratovske krize grupa znanstvenika u Vinči radi na tajnom projektu pod supervizijom profesora Dragoslava Popovića (Radivoje Bukvić), koji želi izazvati lančanu reakciju upotrebljavajući sirovine tada nedostupne u SFRJ.
Spletom nesretnih okolnosti, oni bivaju izloženi smrtonosnoj dozi zračenja zbog curenja supstanci iz nuklearnog reaktora pa ih jugoslavenska tajna policija, na čijem je čelu Aleksandar Leka Ranković (Dragan Bjelogrlić), avionom šalje na liječenje u Pariz.
Na čelu tima doktora specijalizirane Klinike Curie je onkolog Georges Mathe (Alexis Maneneti), koji misli da ozračeni znanstvenici nemaju baš puno do kraja života i predlaže da se prvi put u povijesti izvede transplantacija koštane srži.
Kako doktor koji je cijeli život posvetio upravo borbi protiv nuklearnog naoružanja s dubokim prijezirom ulazi u složen medicinski pothvat na znanstvenicima s one strane željezne zavjese, nije sasvim jasno radi li se o eksperimentu nad živim ljudima ili želji da se spase ljudski životi.
Međutim, kada se zanemare antagonizmi raznih vrsta, zbog jugoslavenskog programa Atomska bomba (koji je službeno okončan 1962. godine i o čemu ne postoji bogzna kakva dokumentacija) došlo je do revolucije u medicini, o čemu će svjedočiti Čuvari formule.
Na IMDb-ju ima 8.5, a još nije ni u kinima
Film kroz dva sata trajanja ujedinjuje političku, medicinsku i dramu o preživljavanju i odvodi nas u razdoblje s kraja pedesetih i početak šezdesetih godina, što Bjelogrlić jako dobro radi uz pomoć napora svojih scenografa i kostimografa (sjetimo se samo Sjenki nad Balkanom), ali i direktora fotografije Ivana Kostića.
Zanimljivo je da film još nije ušao u kinodistribuciju, ali na IMDb-ju ima visoku ocjenu 8.5. Impresivna je glumačka kreacija Radivoja Bukvića, glumca kojeg je proslavila prva sezona kriminalističke serije Besa. Pored Alexisa Manenetija, u francuskom dijelu glumačke postave našao se i Olivier Barthelemy.
Ime Dragana Bjelogrlića stoji iza najuspješnijih filmova i serija srpske kinematografije, koji su čim su ugledali svjetla velikih i malih ekrana uspjeli prijeći granice i osvojiti regionalnu publiku.
Pored Sjenki, sjetimo se serije Rode, koju je producirao pojavivši se u jednoj od glavnih uloga, a zapažen je bio i njegov redateljski angažman na filmu Montevideo, priči o odlasku jugoslavenske nogometne reprezentacije na Mundijal.
Uskoro će se pojaviti u nastavku triler-serije Tajkun, potvrđujući da zna kako kuca bilo televizijske i kinopublike, koja želi gledati originalne, domaće (odnosno "jugoslavenske") priče realizirane u skladu s posljednjim dometima svjetske produkcije.