Popularna serija "Bridgerton" osvojila je publiku romantičnim zapletima i vještim spajanjem povijesnog razdoblja s modernim detaljima. Radnja je smještena u doba između 1813. i 1827. godine, no serija je poznata po svjesnim anakronizmima, poput orkestralnih obrada pjesama Taylor Swift i Ariane Grande. Iako je riječ o fikciji, mnogi se pitaju koliko je serija zapravo povijesno točna.
Dr. Lizzie Rogers, povjesničarka specijalizirana za 18. i 19. stoljeće, u intervjuu za People analizirala je što je u "Bridgertonu" vjerno prikazano, a gdje je prevladala kreativna sloboda. "To je dijelom priča, a dijelom interpretacija povijesti", pojasnila je Rogers, naglasivši da seriju treba gledati kao povijesnu dramu, a ne kao dokumentarac.
Jedan od najuočljivijih primjera kreativne slobode jest raznolika glumačka postava, prepoznatljiv potpis izvršne producentice Shonde Rhimes. "Bridgerton" svjesno zanemaruje stvarne rasne odnose razdoblja kako bi stvorio raznolikiji i suvremenijoj publici bliži svijet.
Prema Rogers, najveći modni trend u seriji, haljine visokog struka koje nose glavne junakinje, uglavnom odgovara stvarnosti. Iako su tkanine i detalji raskošniji nego što bi bili u to vrijeme, kroj je pogođen. "Baš su pogodili siluetu", rekla je o stilu koji je popularizirala Napoleonova supruga Joséphine Bonaparte. "Taj visoki struk zaštitni je znak tog razdoblja."
Iznimka je kraljica Charlotte, koja preferira korzete i raskošne suknje kakve su bile popularne u ranijem 18. stoljeću. "To je zapravo prilično povijesno točno jer je kraljica Charlotte bila pomalo staromodna", kaže Rogers.
Četvrtasti izrezi na haljinama također odražavaju senzualnost tog vremena. "Danas često mislimo da su žene u 19. stoljeću morale biti krajnje čedne i sputane pravilima pristojnosti, ali njihove su haljine zapravo bile prilično duboko izrezane", objasnila je. "Neke su čak močile suknje kako bi im se tkanina pripila uz noge."
Jedna velika razlika ipak upada u oči - nedostatak pokrivala za glavu. "Odlučili su da žene ne nose pokrivala", rekla je Rogers i dodala: "U to vrijeme žene su redovito nosile šešire." Šeširi su bili važan dio odijevanja pri izlasku iz kuće i smatrali su se izrazito elegantnima.
Budući da u seriji ne nose šešire, gledatelji frizure vide mnogo češće nego što bi to bilo u stvarnosti. Ono što se prikazuje uglavnom je utemeljeno na povijesnim uzorima. Rogers ističe frizuru Daphne Bridgerton, s kosom zabačenom unatrag i laganim šiškama, kao tipičan stil tog doba.
Frizure u seriji jasno naglašavaju dob i društveni status likova. "Lijepo se vidi razlika između mlađih djevojaka, koje još nisu predstavljene u društvu i nose raspuštenu kosu, i žena koje su već izašle u društvo, pa imaju podignutu kosu", objasnila je.
Kod nekih likova, poput Cresside Cowper, frizure su namjerno prenaglašene kako bi naglasile njihov karakter. Raskošne perike kraljice Charlotte podsjećaju na ranije razdoblje, što je u skladu s njezinim staromodnim stilom.
Ipak, serija je izostavila jedan detalj. Rogers navodi da su kratke frizure postajale sve modernije u to doba. "Postajalo je pomalo popularno da žene šišaju kosu", istaknula je. "To se u seriji baš i ne vidi."
Raskošni interijeri koje vidimo u seriji doista bi bili rezervirani za najbogatije slojeve društva, kaže Rogers. Plemići su obožavali boje i u svojim domovima izlagali skupocjeni namještaj, bogate tapete, umjetnine i knjige. "To je bilo važno za pokazivanje vlastitog bogatstva i društvenog statusa", objasnila je.
Ipak, scenografi su si ponegdje dali oduška, primjerice s posterom feministkinje Mary Wollstonecraft u sobi Eloise Bridgerton. "To je kao kad tinejdžerica lijepi postere svojih idola po zidovima", primijetila je povjesničarka.
Prepoznatljiva plava boja obitelji Bridgerton također ima povijesno uporište. Pastelne nijanse bile su tada vrlo popularne. "Tu su stvarno odabrali odličnu nijansu", dodala je Rogers.
Jedna od ključnih društvenih tradicija u "Bridgertonu" jest bal na kojem se debitantice predstavljaju kraljici. Prema Rogers, takvi događaji imaju korijene još u doba Tudora, a praksa se nastavila i kasnije.
Godine 1780. kralj George III. pokrenuo je Bal kraljice Charlotte u čast rođendana svoje supruge, a s vremenom je taj događaj postao prilika za predstavljanje mladih žena, u dobi od oko 16 do 18 godina, visokom društvu. "U seriji vidimo upravo tu pompu i ceremonijalnost", rekla je Rogers.
Ni tračevi nisu izmišljeni. "Postojale su tračerske kolumne", objasnila je, dodajući da je razvoj parnog tiska omogućio još brže širenje vijesti. Svojevrsna Lady Whistledown doista je postojala, ali uz jednu važnu razliku.
"Voljeli su tračeve i skandale, ali ne bi izravno imenovali ljude", rekla je. Umjesto toga, tekstovi su bili napisani tako da upućeni znaju o kome je riječ, ali bez navođenja imena, čime su izbjegavali stroge zakone o kleveti.