"U čemu je razlika između ovoga (umjetničkih radova konceptualne umjetnice i glavne junakinje filma, op. a.) i pornografije?", pita netko pri početku filma "Želim seks" ("I Want Your Sex"), a mladi asistent dotične umjetnice odgovara kao iz topa: "U rasvjeti i kontekstu."
Sličan odgovor mogao bi vrijediti i za neke scene iz ovog filma, osobito za brojne i prilično eksplicitne sadomazohističke prizore, no ne i za film u cjelini. Riječ je o neobičnoj seksi komediji s elementima satire i groteske iza koje stoji Gregg Araki, redatelj i scenarist koji u svojim filmovima voli razbijati seksualne predrasude i tabue. Osobit interes pokazuje za teme vezane uz LGBTQ zajednicu pa je njegov film "Kaboom" 2010. godine osvojio prvu Queer Palmu na filmskom festivalu u Cannesu.
Ipak, kvaliteta Arakijevih radova prilično je neujednačena pa, ako je na vrhuncu njegove filmografije drama "Mysterious Skin", o seksualnom zlostavljanju djece i njegovim posljedicama, "Želim seks" se, nažalost, nalazi na njezinoj posve suprotnoj strani.
Glavni je lik dobronamjerni mladić Elliot (Cooper Hoffman, pokojnog Philipa Seymoura Hoffmana sin) koji ne može biti sretniji kad dobije posao asistenta u umjetničkom studiju Erike Tracy (Olivia Wilde), kontroverzne i seksualno provokativne konceptualne umjetnice koja upravo priprema novu izložbu.
Ipak, ima i važnijih stvari od umjetnosti pa, iako ima curu, doduše seksualno nezainteresiranu studenticu (Charli XCX), Elliot, dok si rekao seks, postaje nova akvizicija u Erikinom krevetu.
Nezasitna predatorica i njezina omiljena seksualna igračka
Erika je nezasitna seksualna predatorica koja često mijenja asistente pa ne čudi što joj šarena zbirka gumenih igračaka i odjeće od lateksa ne može pružiti dovoljno zadovoljstva te će na mjesto omiljene seksualne igračke uskočiti naivni i submisivni Elliot.
Od igračke Elliot će brzo napredovati do seksualnog roba na kojem će Erika veselo isprobavati svoje dildače i vibratore. Njihov bizaran odnos poslužit će Arakiju za preispitivanje teme koja ga u ovom filmu možda i ponajviše zanima, a to su generacijske razlike u odnosu prema seksu, ponajviše misterij puritanizma i seksualnog isposništva generacije Z.
Iako neće pronaći odgovor na pitanje zašto se zapravo zoomeri tako rijetko ševe, otkrit će kako su istovremeno mnogo fluidniji i ležerniji kad je riječ o seksualnim preferencijama, odnosno ulogama.
No, kako bi se dodatno narugao generaciji Z koja proživljava seksualnu recesiju, Araki uvodi zabavni lik seksualno hiperaktivnog homoseksualca Zapa (Mason Gooding), koji će se rado pohvaliti zagorjelom Elliotu da za gejeve nema suše, pa oni su "praktično izmislili nemonogamiju... i analni seks".
Kinky verzija "Diplomca"
Filmska predigra sasvim je u redu, u nekom trenutku se čini da slijedi neka kinky verzija "Diplomca", samo što umjesto gospođe Robinson imamo Dominu Eriku, što obećava sladostrasne, dakako filmske, užitke, no na kraju nam "Želim seks" zapravo jako malo toga isporuči.
Nekoliko je razloga zbog kojih je "Želim seks" ispao takav coitus interruptus. Prvi je što Araki ne uspijeva priču posložiti u koherentnu cjelinu, već lavira između nekoliko mogućih pripovjednih strategija. Cijelo vrijeme imamo dojam da nam je poanta filma tu negdje, pred nosom, no na kraju ona ostaje vješto skrivena, ako uopće postoji.
Još je veći problem što se čini kao da Araki jako želi biti jedan od redateljskih velikana koji razbijaju tabue i pretendira na tron hrabrih, provokativnih i beskompromisnih umjetnika koji idu za svojom vizijom ne obazirući se na mišljenje većine, ali tada se, avaj, sjeti da bi mu i mama mogla pogledati film kad dođe na kabelsku pa brže-bolje potraži intelektualni odmak u satiri, grotesci i lakrdiji.
Rezultat je na više razina polovičan film. Kako se seksualna provokativnost pretvorila u seksualnu pitomost, tako je i humor izgubio oštricu. Film zapravo često dolazi do same granice smiješnog, no vrlo rijetko ju uspije prijeći. A kad uspije, za to je najčešće zaslužna raspoložena, duhovita i seksi Olivia Wilde.
Wilde spada među slobodoumnije glumice svoje generacije ne samo kad je riječ o skidanju pred kamerama (još se rado sjećamo njezine scene iz serije "Vinil"), već i kad govorimo o seksualnim motivima kojima se bavila u vlastitim, autorskim filmovima, kao što su "Maturantice" ("Booksmart"), "Ne brini, draga" ("Don’t Worry Darling") i najnoviji "Poziv" ("The Invite"). Stoga se ovdje nametnula kao prirodan izbor za glavnu ulogu.
Je li istina da seks prodaje?
Čini se da se sjajno zabavljala kreirajući hiperseksualizirani lik velike manipulatorice, alfa jebačice i fejk umjetnice, pri čemu je ovo potonje zapravo najmanje brine jer, kako kaže, "suvremena umjetnost nije ništa drugo do izdrkavanje".
Sve to radi jako dobro pa je šteta što Araki nije znao bolje filmski iskoristiti njezin entuzijazam. Uz nju, najjača je karika već spomenuti Mason Gooding, a duhovit je i ironičan kasting Charli XCX, hiperseksualizirane pop-zvijezde za lik frigidne djevojke glavnog lika.
Najslabija je karika Cooper Hoffman koji nije ni glumački snažan ni inspirativan partner raskalašenoj Oliviji Wilde pa njihove scene nemaju dovoljno energije, a o seksualnom naboju da i ne govorimo, pa ih Araki montažno stilizira i tako odvodi na siguran teren groteske i lakrdije.
To bi možda i moglo funkcionirati kad bi film bio smiješan, ili barem kad ne bi bio smrtno dosadan. I možda bih pomislio da je problem u meni, godinama i kilometraži, ali onda su se u dvorani upalila svjetla pa je postalo očito da ju je većina gledatelja odavno napustila. I onda još neka netko kaže da "sex sells".