Mediji su pretrpani pričama o problemima na tržištu električnih automobila, među kojima su i priče o slaboj potražnji u nekim zemljama i tarifama na kineske modele u SAD-u i Europskoj uniji. Nejasno je kakve će to posljedice ostaviti na prodaju električnih vozila u duljem roku, a važno je ne shvaćati predramatično podatke stare tek mjesec ili dva.
Tržište bi međutim moglo – barem privremeno – biti pred slomom uslijed problema proizvođača i depresivnih cijena. Još više brine utjecaj malenih proizvođača koji na inozemna tržišta izvoze automobile niske kvalitete i tako srozavaju reputaciju čitavog sektora, piše Forbes.
Kineski nalet
Preveliki kapacitet kineskog sektora predstavlja veliki problem. Kinezi agresivno promoviraju kineska vozila, zbog čega je u toj zemlji nastalo čak 200 novih proizvođača koji žele ispuniti potražnju.
Ipak, većina te potražnje ne odražava želju potrošača za električnim vozilima. Lokalne vlasti naručile su čitave flote vozila zbog politika centralne vlade, ali i kako bi podržale vlastite proizvođače.
Niz financijskih i nefinancijskih poticaja osmišljen je kako bi se građane potaknulo da kupuju električna vozila. Na primjer, u nekim zemljama kupci električnih vozila vozačku dozvolu mogu dobiti besplatno.
Nadalje, restrikcije na registracije vozila u mnogim dijelovima zemlje mnogo su slabije za električne automobile.
Teško je procijeniti kvalitetu različitih kineskih električnih vozila, budući da bi ocjenjivanje vozila u Kini onako kako Consumer Reports to čini u SAD-u izazvalo poprilične političke i pravne probleme.
Izvještava se kako je vlada cenzurirala online kritike autonomnih vozila, ali ne zna se čini li se isto s lošim električnim automobilima. Jedan znanstveni članak kaže kako 44 posto kineskih kupaca električnih vozila ne bi više kupilo električni automobil bez besplatne dozvole.
U drugim zemljama zbog te kupnje se kaje između 10 i 20 posto kupaca. Valja naglasiti da ovi podaci nisu konačni, budući da je industrija još uvijek mlada i da se podaci iz anketa ionako uvijek moraju uzeti sa zdravom dozom skepse.
Problemi za BYD u Europi
Možda više zabrinjava izvješće da BYD ima problema u Europi, dijelom zbog loših praksi isporuke zbog kojih su neka vozila na svoje destinacije stigla u lošem stanju. Nadalje, pojavljuju se i izvještaji da se u Europi gomilaju neprodana vozila, što je znak loše potražnje kupaca; to je problem koji je nešto teže riješiti. Treba priznati kako su proizvođači iz drugih zemalja imali slične probleme, ali su ih uspjeli riješiti i postići veliki uspjeh. Primjer za to su Južna Koreja i Japan.
Neki veliki proizvođači automobila na slabu potražnju su odgovorili usporavanjem svoje proizvodnje i povećanjem proizvodnje hibrida, što neće nimalo utjecati na dostupnost ili cijene električnih vozila. U slučaju Kine, opsežna intervencija vlade znači da malene kompanije, koje nisu samoodržive, mogu silom biti održane na životu i potaknute da višak svojih vozila "uvale" inozemnim tržištima.
Kako je vjerojatno da će ti automobili završiti u zemljama u razvoju koje nemaju industriju koju trebaju zaštititi i koji će objeručke prihvatiti vozila, utjecaj na velike proizvođače bit će minimalan. I utjecaj na potražnju za naftom bit će trivijalan jer ta prodaja ne čini zamjenu, već dodatak.
Ako kinesko tržište električnih vozila zaista propadne, to bi moglo značiti da će cijene komponenata za električne automobile – uključujući minerale – barem na neko vrijeme biti snižene. To bi moglo koristiti mainstream proizvođačima, kako kineskima tako i drugima, i pojačati prodaju, barem privremeno.
Zabrinutost radi vala nekvalitetnih električnih vozila iz Kine
Također zabrinjava i mogućnost da bi čak i maleni val nekvalitetnih električnih vozila iz Kine mogao naštetiti čitavom sektoru, ali taj utjecaj vjerojatno neće biti usporediv s onim kakav je imala nuklearna nezgoda u reaktoru Three Mile Island na javne (pogrešne) percepcije o sigurnosti nuklearne energije. Ni avionske nesreće nisu odbile javnost od putovanja avionom, a mnogi proizvođači automobila nastavili su poslovati usprkos skandalima vezanima za sigurnost.
Ipak, uzevši u obzir koliko se tržište električnih automobila oslanja na dobru volju kupaca, a pogotovo i podršku javnosti za subvencije, kao i razmjere do kojih su stavovi o električnim vozilima nažalost uprljani političkom ideologijom, sve što funkcionira kao municija za skeptike predstavljat će prepreku njihovom širenju.
U svemu ovome gubi se pitanje koliko kupci žele ili ne žele prijeći na električna vozila, kao i koje cijene i/ili poticaji su potrebni kako bi se postigao željeni udio na tržištu. Javnom debatom nažalost dominiraju protivnici i pristaše, što otežava razumijevanje stvarne potražnje za električnim vozilima. Određeni broj akademika želi se pozabaviti ovim problemom, ali njih će vjerojatno zaglušiti sveopća buka i proći će godine prije nego što dobijemo pravi dojam potražnje kupaca.