Foto: Wikipedia
SMRT Fidela Castra označila je kraj jedne povijesne ere, a njegov odlazak vjerojatno će značiti i kraj Kube kakvu poznajemo. Siromašna otočna država polovicom prošlog stoljeća bila je žrtva katastrofalno loše verzije kapitalizma koja je tisuće gurnula u siromaštvo. Upravo stoga su mnogi Kubanci raširenih ruku i s oduševljenjem dočekali revoluciju i dolazak Fidela Castra.
Komunizam na Kubi bio je velika moralna, politička ali i sigurnosna pljuska SAD-u koji je niti stotinjak kilometara od svojih obala dobio velikog saveznika SSSR-a.
Danas, kad se opet priča o nuklearnom oružju, dometu raketa i zaoštravanju odnosa između Moskve i Washingtona, Kubanska kriza predstavlja veliki podsjetnik. Svijet nikad bliže nije bio nuklearnom ratu nego tih dana kod obala Kube. A, pokazat će povijest, rat je praktički bio skoro i počeo, ali svojim neposluhom će ga zaustaviti jedan čovjek.
U listopadu 1962. kod upravo komunizmom obojene Kube se, u nimalo prijateljskim susretima, našlo nekoliko američkih vojnih brodova s jedne strane. I ruska nuklearna podmornica s druge strane. Iako je podmornica bila u međunarodnim vodama, američki su brodovi, među kojima je bio i jedan nosač aviona, počeli nedaleko nje aktivirati projektile kako bi je natjerali da izađe na površinu i identificira se.
Napetosti SAD-a i SSSR-a tih su dana bile strahovite, rat je bio na vidiku, a svega nekoliko dana ranije američki špijunski avion srušen je iznad Kube. Na Kubi se, a to je i bio jedan od uzroka krize, nalazilo sovjetsko oružje koje je u dometu imalo obalne gradove na Floridi.
Najopasniji dan u povijesti
Sovjetska nuklearna podmornica B-59, na kojoj je jedan od zapovjednika bio Vasili Arkhipov, danima nije imala radio kontakta s vanjskim svijetom. Posada podmornice nije imala pojma je li rat počeo, štoviše, po detonacijama koje su mogli čuti u daljini, činilo im se da jest. Zapovjednik podmornice Valentin Savitsky zaključio je da je rat počeo i na američke brodove, koji su ih projektilima željeli istjerati iz skloništa, odlučio je ispaliti nuklearni torpedo.
No za takvu odluku trebao je autorizaciju još dvojice ljudi, političkog komesara Ivana Maslenikova i zamjenika zapovjednika Vasilija Arkhipova. Iako je većina ruskih podmornica u to doba zahtijevala autorizaciju samo kapetana, radi niza okolnosti B-59 je u to doba bio ustrojen tako da napad trebaju odobriti trojica vodećih ljudi.
Arkhipov je tvrdio da ne mogu ispaliti torpedo bez ikakvih saznanja o tome što se događa na površini i odbio je dati svoju suglasnost da se projektil ispali. Na kraju je nagovorio kapetana da se popnu na površinu i kontaktiraju Moskvu.
Tog je 27. listopada 1962. godine, a obljetnica je bila baš jučer, tvrdoglavost Vasilija Arkhipova koji nije želio bezglavo dati svoje dopuštenje za napad bez da zna zašto točno nekoga napadaju vjerojatno spasila svijet od Trećeg svjetskog rata, a u tome se slažu brojni povjesničari.
Godine 2002. Thomas Blanton, tadašnji direktor američkog arhiva koji je imao pristup svim podacima iz doba Kubanske krize, rekao je da je Vasili Arkhipov spasio svijet. Sam Arkhipov do osamdesetih godina bio je u sovjetskoj mornarici. Umro je 1998. godine.
Kubanska kriza bila je i ostala najveća kriza Hladnog rata. Na čelu SAD-a tada je bio John Kennedy, a na čelu susjedne Kube na vlast je tek bio došao Fidel Castro koji je, tako je ispalo, nadživio Kennedyja i još neke američke predsjednike, ali i Sovjetski Savez.