Iako su pregovori SAD-a i Ukrajine ocijenjeni kao pozitivni, cijela priča uopće nije jednostavna niti jednosmjerna. Sam američki predsjednik odbio je najavu sastanka s ukrajinskim kolegom Zelenskim, navodeći da planira sastanak s njime u "paketu" s ruskim predsjednikom. Osim toga, spomenuto je da će se Trumpov izaslanik Steve Witkoff sastati s ruskim predsjednikom u Moskvi idući tjedan, a predstavnik Pentagona Dan Driscoll odlazi na razgovor u Kijev.
To bi moglo značiti da se američki predsjednik želi ograditi od mirovnog sporazuma koji je njegov ministar vanjskih poslova Marco Rubio ispregovarao s ukrajinskom delegacijom u Ženevi.
Iako su tada i Rubio i ukrajinska delegacija praktički odbacili mogućnost da se razgovara o europskoj verziji plana primirja koji se temeljio na izvornom američkom, prema pisanjima medija je jasno da je ukrajinska strana uspješno utjecala na američku delegaciju te izbacila neke od najspornijih točaka iz sporazuma poput smanjenja vojnih snaga ili povlačenja vojske Ukrajine iz cijelog područja Donbasa.
To znači da je američki predsjednik odlučio odbaciti mirovni plan koji je ispregovarao njegov šef diplomacije s ukrajinskom delegacijom. Odnosno, američki predsjednik očito ima više povjerenja u Witkoffa nego u Rubia kada je u pitanju rješavanje sukoba između Ukrajine i Rusije.
To se može iščitati i iz toga što je predsjednik Trump u izjavama opravdavao svog izaslanika nakon što je "procurio" transkript telefonskog razgovora u kojem Witkoff savjetuje Putinovog ključnog savjetnika, Jurija Ušakova, o tome kako predstaviti ruskom predsjedniku američki plan.
To ne znači da predsjednik Trump sabotira rad Rubia, već pokazuje podjelu unutar Republikanske stranke. Rubio zauzima uravnotežen stav, ali više "proukrajinski", dok se Witkoffa vidi kao čovjeka koji "radi za Rusiju". To nije ništa neobično, povijest američkih administracija prepuna je takvih primjera gdje su određeni predsjednički izaslanici bili čak u otvorenom sukobu s državnim tajnikom ili drugim diplomatima.
Zanimljiv je i podatak da se Dan Driscoll, nakon što je započeo diplomatsku "turneju" u Kijevu, ponovno tamo vraća ovih dana. Driscoll nije diplomat, već tajnik američke vojske. Dakle, radi se o još jednom "nekonvencionalnom" pregovaraču u kojeg američki predsjednik ima povjerenja da će mu pomoći ostvariti brzo rješenje.
U tom kontekstu zanimljiv je format nedavnih pregovora u Abu Dhabiju. Tamo su se osim spomenutog Driscolla, odnosno američke, pojavile i ruska i ukrajinska delegacija
. Zanimljivo je da je ukrajinsku delegaciju predvodio načelnik Glavne obavještajne uprave Kiril Budanov, a rusku delegaciju načelnik Vanjske obavještajne službe Sergej Nariškin te šef ruske vojne obavještajne službe Igor Kostjukov. Ovaj format (vojno-obavještajni) nije slučajan, već je dio strategije Washingtona za "brzo okončanje rata".
Nije otkrivanje tople vode kako se ključne razlike u prihvaćanju sporazuma između dvije strane svode uglavnom na vojna pitanja. Stoga je te "osjetljive" točke plana lakše raspraviti na obavještajnoj razini, gdje nema javnog pritiska medija ili politike. Ovo omogućuje komunikaciju bez rizika od "curenja".
Driscoll kao vojni stručnjak te obavještajci poput ukrajinskog Budanova ili ruskog Nariškina mogu dati jasan uvid u stanje na bojištu. To sigurno pomaže u pregovorima o vojnim aspektima plana, ali zaobilazi standardne diplomatske procedure i posljedično stvara druge vrste napetosti.
Prije svega, te napetosti mogu se odraziti u političkoj sferi jer je Driscoll prilično hladno i "vojnički" upozorio Kijev na "neizbježan poraz". Ne preispitujući istinitost podataka i metode kojima je tajnik američke vojske došao do tog zaključka, jasno je da to stvara napetost u Ukrajini, jer kako predstaviti plan kao "pobjednički" ako tajnik američke vojske govori o "neizbježnom porazu"?
Kako god, napredak u pregovorima ipak postoji, iako postoji više problema od onog što američki predsjednik sumira u "samo nekoliko točaka neslaganja". Plan stvarno sada jest "živi dokument" i očito je da će biti podložan raznim promjenama i pokušajima promjena.