Umro je kolumnist i novinar Milan Ivkošić, javlja Večernji list. Bio je jedan od najdugovječnijih i najprepoznatljivijih novinara u Hrvatskoj, najviše vezan uz Večernji list, gdje je desetljećima bio kolumnist i komentator.
Rođen je u Zmijavcima pokraj Imotskoga 23. srpnja 1947. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1975., nakon čega je započeo novinarsku karijeru u Tjednom listu omladine (TLO).
U Večernjem listu radio je od 1978. godine, nakon kraćeg rada u VUS-u (Vjesnik u srijedu). U Večernjaku je prošao gotovo sve stepenice, od urednika kulturne rubrike (1993. – 1995.) do zamjenika glavnog urednika 1990. godine te urednika tjednog priloga Kulturni obzor.
Od 1979. do 1986. pisao je kolumne u Startu, Svijetu i Studiju, a bio je urednik i u listovima Hrvatsko pravo (1991.) i tjedniku Hrvatski obzor (1994. – 1995.). Njegova najpoznatija kolumna, "Zanovijetanja" izlazila je do 1992. godine u Globusu, a zatim u Večernjem listu.
Svoje članke o hrvatskoj politici i kulturi sabrao je u nekoliko knjiga - Rodoljubna zanovijetanja (1992.), Nova rodoljubna zanovijetanja (1994.) te Podanici s Griča i Pantovčaka (2013.). U suradnji sa Zdenkom Ćosićem objavio je i knjigu Opet ti Hercegovci (2006.).
Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.).
Njegove kolumne redovito su se bavile temama nacionalnog identiteta, Crkve, hrvatske povijesti i politike, a stilski su bile izravne, oštre i retorički jasno profilirane.
Ivkošić je kroz godine izazivao brojne kontroverze. Njegovi komentari o LGBT zajednici, migrantima, antifašizmu i lijevim političkim akterima nerijetko su ocjenjivani kao homofobni, ksenofobni ili ideološki rigidni.
Posebnu su izazivali pažnju njegovi tekstovi o Jasenovcu i Titu, koje su mnogi doživljavali kao povijesni revizionizam. Iako je uživao status zaštićenog autora u Večernjem listu, često je bio meta kritika zbog sadržaja koji su dio javnosti i struke smatrali neprihvatljivim i štetnim.
Za jedne dosljedan domoljubni komentator i branič tradicije, za druge primjer zatvorenog, isključivog i ideološki opsesivnog novinarstva, Ivkošić je ostao polarizirajuća figura. Njegove kolumne u zadnje vrijeme nisu bile prisutne učestalo kao nekad. Unatoč tome, ostao je simbol jednog medijskog razdoblja koje je obilježeno jasnim ideološkim rovovima i snažnim osobnim autorskim tonom.