ZNANSTVENICI su nedavno putem promatranja svemirskim teleskopom Hubble u atmosferi Ganimeda, jednog od Jupiterovih mjeseca, otkrili vodenu paru.
A zatim su, koristeći se istom tehnikom, prilikom analize arhivskih snimki i podataka ustanovili da je vodena para prisutna i u atmosferi Jupiterovog ledenog mjeseca Europe, ali samo na jednoj njegovoj strani, odnosno polutci.
Europa, jedan od 79 Jupiterovih mjeseca, šesti je najbliži satelit Jupiteru i šesti po veličini u Sunčevom sustavu. Radi se o ledenom svemirskom tijelu koje je veće od patuljastog planeta Plutona.
Površina ovog mjeseca puna je ožiljaka i pukotina, a prosječna temperatura na njegovoj površini iznosi -170°C. No znanstvenici smatraju da Europe ispod svoje ledene površine skriva ogroman ocean u kojem bi možda moglo biti i vanzemaljskog života. Sada su astronomi prvi put otkrili dokaze o postojanju stabilne vodene pare u atmosferi Europe, piše ESA.
Vodena para na jednoj polutci
Astronomi su pronašli vodenu paru u rijetkoj atmosferi Europe na onoj strani polutke koja je suprotna njegovom smjeru kretanja. Naime, Europa je plimno zaključana, što znači da joj je, kao i našem Mjesecu, jedna njena strana uvijek okrenuta prema matičnom planetu.
"Otkriće vodene pare na Ganimedu i na jednoj strani Europe poboljšat će naše razumijevanje atmosfere ledenih mjeseca. Iznenađuje da u atmosferi Europe postoji stabilna količina H2O s obzirom na tako niske temperature na površini", rekao je astronom Lorenz Roth s Kraljevskog tehnološkog instituta KTH u Stockholmu.
Stabilna prisutnost H2O
Roth je analizirao arhivske podatke promatranja Europe od 1999., 2012., 2014. i 2015. godine dok je mjesec bio na različitim položajima u svojoj orbiti. Na taj način je mogao odrediti količinu kisika (molekula vode se sastoji od atoma, vodika i kisika) u atmosferi Europe te zatim na temelju jačine emisija na različitim valnim duljinama ustanoviti i prisutnost vodene pare.
Znanstvenici su i ranije zabilježili vodenu paru na ovom mjesecu, ali je ona bila povezana s mlazovima vode koji izbijaju kroz led; slično gejzirima na Zemlji - s tim da su na ovom udaljenom mjesecu oni visoki više od 100 kilometara.
Novi rezultati, međutim, pokazuju da se u opažanjima od 1999. do 2015. nalaze slične količine vodene pare raspoređene na većem području. To ukazuje na dugoročnu prisutnost atmosfere s vodenom parom na jednoj strani polutke. Na onoj strani Europe koja je uvijek okrenuta prema Jupiteru nisu pronađeni dokazi o prisutnosti vodene pare.