''DOMOLJUBLJE je sasvim suprotno nacionalizmu. Nacionalizam je zapravo izdaja domoljublja. Ako smatramo da su naši interesi najvažniji i da nas je baš briga za sve ostale, pogazili smo temeljne vrijednosti naše nacije. Pogazili smo ono što našu naciju čini živom i jakom, ono najosnovnije - naše moralne vrijednosti'', izjavio je jučer u Parizu francuski predsjednik Emmanuel Macron.
Te riječi su dio govora koji je Macron održao na obilježavanju stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, na kojoj se okupio velik broj europskih i svjetskih lidera, među ostalima i američki predsjednik Donald Trump, ruski predsjednik Vladimir Putin, njemačka kancelarka Angela Merkel, ali i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Bio je to neprijeporno jedan od najvažnijih političkih skupova koji su se ove godine održali u Europi, na kojem su većinom bili okupljeni lideri država koje su (još uvijek) liberalno-demokratske. Stoga se i Macronove riječi tumače i kao kritika Trumpa i njegove izolacionističke politike, kao i rastućeg nacionalizma koji sve više ugrožava Europu i Ameriku.
Protiv "egoizma onih ljudi koji misle samo na vlastite interese"
''Naša vizija Francuske kao velikodušne nacije, kao nositeljice univerzalnih društvenih vrijednosti, u potpunoj je suprotnosti s egoizmom onih ljudi koji misle samo na vlastite interese'', rekao je još Macron. "Povijest prijeti da će se ponoviti", kazao je francuski šef države i dodao kako se boji da "se negdašnji demoni ponovno bude".
"Nove ideologije manipuliraju vjerama, povijest prijeti da će ponovno krenuti tragičnim tijekom", rekao je poručivši svojim kolegama kako "moramo prenijeti našoj djeci svijet o kojem su generacije sanjale".
U isto vrijeme se na istoku Europe, u Poljskoj, održavao veliki marš nacionalista i fašista pod pokroviteljstvom i s blagoslovom poljskog predsjednika Andrzeja Dude, na kojemu se mogla vidjeti posve drugačija i mračnija vizija europske budućnosti.
U Varšavi fašistički marš pod pokroviteljstvom države
Ulicama Varšave marširale su stotine tisuća ljudi slaveći poljski Dan neovisnosti te stogodišnjicu ponovne uspostave neovisne poljske države 1918. godine. Taj marš već godinama tradicionalno organizira poljska ekstremna desnica, među kojom su najistaknutiji pripadnici Nacionalno-radikalnog kampa (ONR), sljednice poljskih fašista.
>> Golem marš nacionalista u Varšavi: "Smrt neprijateljima domovine"
Liberalna gradonačelnica Varšave Hanna Gronkiewicz-Waltz prethodno je zabranila održavanje ovog skupa, koji je još prošle godine prerastao u fašističko-nacionalističke demonstracije o kojima su pisali svjetski mediji, no poljski sud je naknadno poništio njenu odluku. Treba napomenuti da je u Poljskoj vladajuća ultrakonzervativna stranka Pravo i pravda (PiS) proteklih nekoliko godina provela veliku čistku u poljskom pravosuđu, tako da odluka suda nije iznenađujuća.
No ipak je bilo iznenađujuće što je poljski predsjednik Andrzej Duda na tom nacionalističko-fašističkom skupu održao govor, zapravo tako dajući legitimaciju okupljenim ekstremistima. Tako su uz poljske fašiste marširali i pripadnici poljske vojske.
Došli i neofašisti iz drugih zemalja Europe
Uz poljske nacionaliste na skupu su se okupili i neonacisti i neofašisti iz ostatka Europe, a na transparentima se moglo pročitati, primjerice, i ''Smrt neprijateljima države'', dok se prošle godine tražilo da Europa ostane bijela.
Duda je čak odbio Macronov poziv da dođe u Pariz na obilježavanje stogodišnjice kraja Prvog svjetskog rata kako bi u Varšavi jedan fašistički marš de facto mogao pretvoriti u državni skup. ''Želim da hodamo zajedno, radosni pod našim bijelo-crvenim zastavama. Trebamo odati počast onima koji su se borili za Poljsku i da budemo sretni što je Poljska danas slobodna, suverena i neovisna'', grmio je Duda u svom govoru.
Jaroslaw Kaczynski, lider PiS-a i najmoćniji političar u Poljskoj, fašistički marš uz državnu legitimaciju je na kraju svega opisao kao ''velik uspjeh''.
Vizija dvije različite Europe
I kada se vizualno usporede ova dva skupa, pariški i varšavski, jasno je da oni predstavljaju dvije različite i izravno sukobljene vizije Europe i Europske unije. U Parizu je bilo sve svečano i trijezno, u Varšavi je marš izgledao kao bakljada nogometnih huligana. U Parizu se govorilo protiv nacionalizma i u korist suradnje među narodima i državama, u Varšavi se inzistiralo na suverenizmu i nacionalizmu, dok se druge implicitno proglašavalo prijetnjom i neprijateljima. U Parizu se 1918. spominjala kao lekcija za svijet u 21. stoljeću, u Varšavi je 1918. bila inspiracija za povratak u romantični nacionalizam 19. stoljeća, samo što je romantika nestala, a ostala je tek netrpeljivost prema drugačijima.
U istom danu imali smo priliku vidjeti sliku dvije različite Europe koje imaju svoje zagovornike i u Hrvatskoj. Za otvorenu Europu suradnje i antinacionalizma, kakvu zagovara francuski predsjednik Macron, kod nas su lijevo-liberalna opozicija i dio HDZ-a koji podržava premijera Andreja Plenkovića, dok je za nacionalističku i zatvorenu Europu, kakvu želi poljski predsjednik Duda, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović (koja je, paradoksalno, ipak bila u Parizu), te desničarske stranke poput Nezavisnih za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, udruge kao što su Vigilare i U ime obitelji, te ostale snage koje se deklariraju kao suverenisti.
Europe utemeljena na idealima Francuske revolucije ili nacionalističko-klerikalna Europa?
Prvi žele da Hrvatska društveno ide u pravcu Zapadne Europe, drugi da se ugleda na Mađarsku i Poljsku. Prvi žele živjeti u sekularnom društvu i liberalnoj demokraciji, drugi žele da Katolička crkva bude glavni moralni arbitar i sanjaju o neliberalnoj demokraciji, a možda i o potpunom ukidanju demokracije. Prvi se žele, koliko je to moguće, humano odnositi prema izbjeglicama i migrantima, drugi ih vide isključivo kao kriminalce i prijetnju.
Prvi smatraju da temeljne vrijednosti današnje Europe trebaju proizilaziti iz ideja Francuske revolucije - a to su sloboda, jednakost i bratstvo - a drugi da su nacija i religija iznad svega, iznad morala i istine. Prvi unatoč postojećim problemima vide vrijednost u multikulturalnosti i međunarodnoj suradnji, drugi sanjaju monoetnička i monokulturna zatvorena društva u kojima žive isključivo među sebi sličnima.
Zašto se Hrvati ne sele u Mađarsku i Poljsku u potrazi za boljim životom?
Znakovito je u ovom kontekstu da su stotine tisuća ljudi iz Hrvatske proteklih godina otišle u inozemstvo u potrazi za boljim životom, a taj bolji život traže isključivo u članicama Europske unije koje većinom vode politiku u skladu s Macronovom vizijom i vrijednostima. Unatoč snažnom idoliziranju Mađarske i Viktora Orbana u desničarskim medijima, unatoč povezivanju s Poljskom kroz prijepornu Inicijativu Tri mora, Hrvati i dalje ne odlaze živjeti i raditi u te države, ne vide u njima priliku za bolji život. Dapače, Hrvati odlaze živjeti u Njemačku, Švedsku i Kanadu, tri države za koje nas domaća ekstremna desnica i nacionalisti stalno pokušavaju uvjeriti da su skroz propale i nepodnošljive za život.
U svakom slučaju, jučerašnji dan nam je događajima u Parizu i Varšavi ponudio dvije opcije za budućnost Hrvatske. Na nama je odluka kojim ćemo putem ići.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.