Foto: Twitter
POČINITELJI spolnih zločina i silovanja trebaju biti svrstani među najteže ratne zločince, a žrtve trebaju biti obeštećene, rekla je hrvatska šefica diplomacije Vesna Pusić, jedna od pokretačica povijesne Deklaracije o iskorjenjivanju spolnog nasilja u sukobima, koju je na rubu Opće skupštine poduprlo 113 članica UN-a.
Donošenje deklaracije "ključno" je jer smo često "suočeni s gotovo nezamislivom ravnodušnošću prema žrtvama spolnog nasilja u sukobima", rekla je Pusić. Podsjetila je na žrtve silovanja u Domovinskom ratu i na području drugih država bivše Jugoslavije.
"Spolno nasilje u sukobu mora se tretirati kao ratni zločin što ono i jest i više se ne može smatrati nesretnom kolateralnom ratnom štetom", ističe u svome članku Zainab Hawa Bangura, posebna UN-ova predstavnica za spolno nasilje u sukobima. Bangura je na rubu Opće skupštine UN-a zajedno s britanskim ministrom vanjskih poslova Williamom Hagueom predstavila Deklaraciju koju je poduprlo 113 zemalja članica.
"Sad mi je oprostila moja obitelj i sad mogu svjedočiti"
"Vrlo često žrtve spolnog nasilja su isključene iz svoje zajednice jer ih se smatra suoodgovornima", rekla je Pusić i dodala da je najveći izazov međunarodne zajednice "učiniti da se počinitelji tog nasilja svrstaju među najgore ratne zločince".
Žrtvama spolnog nasilja i silovanja deklaracija je važan signal da ih međunarodna zajednica nije zaboravila, a počiniteljima da se neće izvući pred pravdom, piše na svojoj internetskoj stranici britanska vlada.
Dok počinitelji prolaze bez kazne, njihove žrtve trpe društveno odbacivanje, bolesti, traume koje se prenose na cijelu obitelj. O tome svjedoči izjava žene iz Bosne i Hercegovine: "Sad mi je oprostila moja obitelj i sad mogu svjedočiti", citirala je Pusić rečenicu koja oslikava svu složenost posljedica s kojima se nosi žrtva.
Deklaracija počiva na četiri važna načela: silovanje i spolno nasilje u sukobu teško je kršenje Ženevske konvencije i počinitelji mogu biti uhićeni posvuda u svijetu; nema oprosta za počinitelje u mirovnim sporazumima koji su silovanje svrstavali u manje zločine. Nadalje, novi Međunarodni protokol treba biti biti donesen 2014. u svrhu boljih standarda prikupljanja dokaza kako bi što više žrtava dobilo pravdu, a da bi se to postiglo Deklaracija predviđa potporu i zaštitu civilnih udruga koje nadziru i dokumentiraju zločine spolnog nasilja.
"Međunarodna zajednica se mora suočiti s tim zločinima"
Procjenjuje se da je 60.000 žena bilo silovano na prostoru bivše Jugoslavije od 1992. do 1995., navodi u svome članku Bangura.
Prema UN-ovim podacima u Ruandi je između 100.000 i 250.000 žena bilo silovano u tri mjeseca genocida 1994. godine. U Sijera Leoneu bilo je silovano oko 60.000 žena (1991-2002.), u Liberiji 40.000 (1989-2003)., te 200.000 u Demokratskoj Republici Kongo od 1998.
"Deklaracija koju je poduprlo toliko mnogo zemalja, istinska je promjena u ponašanju prema silovanju u ratnoj zoni i spolnom nasilju" i jasna poruka "da međunarodna zajednica mora i da će se suočiti s tim zločinima", rekao je Hague.
Promjena je to u odnosu na stoljeća prešutnog prihvaćanja silovanja u sukobima. Sve su strane u Drugom svjetskom ratu počinile silovanja, no nijedan od dvaju sudova za ratne zločine, u Tokiju i Nuernbergu, nije te zločine priznao kao ratni zločin, piše Bangura.
Hague je najavio da će pozvati preostalih 80 zemalja da podupru Deklaraciju te da će iduće godine Velika Britanija biti domaćin konferencije o tom pitanju i okupiti vladine, vojne i pravosudne predstavnike.