Znanstvenici već godinama pokušavaju odgovoriti na pitanje zašto inteligentnija djeca, u prosjeku, žive dulje. Istraživanja dosljedno pokazuju da osobe s višim kvocijentom inteligencije u djetinjstvu imaju veće izglede doživjeti starost u odnosu na vršnjake s nižim rezultatima. Sada su znanstvenici sa Sveučilišta u Edinburghu možda pronašli dio odgovora.
Analizom velikog broja genetskih podataka, istraživači su otkrili jasnu povezanost između inteligencije u ranom životu i duljeg životnog vijeka. Otkriće sugerira da genetika u tome igra značajnu ulogu, piše Daily Mail.
U istraživanju je sudjelovalo više od 400 tisuća ljudi. Znanstvenici su usporedili genetske podatke povezane s kognitivnim sposobnostima u dobi od šest do 18 godina s onima koji se odnose na dugovječnost. Pokazalo se da postoji snažna genetska veza između inteligencije i duljeg života.
Dr. David Hill, jedan od autora studije, ističe da rezultat ne znači da je sudbina unaprijed određena. "Ova povezanost nije neizbježna. Na gene se može utjecati, a okolina i životne navike imaju važnu ulogu", rekao je dr. Hill.
Prema njegovim riječima, jedan od razloga ove povezanosti mogao bi biti i taj što djeca s višim kognitivnim sposobnostima češće postižu višu razinu obrazovanja. To im omogućuje život u sigurnijem i zdravijem okruženju.
Druga pretpostavka kaže da genetske varijacije koje potiču razvoj mozga i tijela otpornijeg na stres i bolesti istovremeno podupiru kognitivne sposobnosti i zdravlje.
Znanstvenici vjeruju da bi rano prepoznavanje rizičnih pojedinaca moglo pomoći u razvoju ciljanih mjera kojima bi se poboljšala njihova dugoročna zdravstvena slika. U stručnom časopisu Genomic Psychiatry navode da ulaganje u kognitivni razvoj u ranom djetinjstvu može imati dugotrajan učinak, koji nadilazi školske rezultate i utječe na zdravlje tijekom cijelog života.
Također se pozivaju na raniju studiju koja je pokazala da svako povećanje rezultata na testovima inteligencije u djetinjstvu smanjuje rizik od smrti za 24 posto, bez obzira na spol ispitanika.
U zasebnom dijelu znanstvenih rasprava o inteligenciji pojavilo se i pitanje odnosa između psovanja i kognitivnih sposobnosti. Studija iz 2014. godine pokazala je da osobe koje češće psuju zapravo imaju bogatiji vokabular. Autori istraživanja objavljenog u časopisu Language Sciences naglašavaju da korištenje tabu riječi nije znak lijenosti ili nedostatka obrazovanja, već može biti povezano s većom verbalnom vještinom.
Slične rezultate donijela je i studija sa Sveučilišta u Rochesteru iz 2017. godine. Međutim, druga istraživanja ukazuju na to da ljudi koji često psuju često ostavljaju dojam manje pouzdanih i manje inteligentnih osoba. Ta oprečna percepcija stvara zanimljiv paradoks.