NAJSTARIJA braća i sestre često se opisuju kao odgovorni, ambiciozni, neovisni i brižni. No iza tih pohvalnih osobina često se kriju zahtjevna iskustva iz djetinjstva. Kada dođe prvo dijete, roditelji još uče kako biti roditelji, a najstarijem djetetu istovremeno se dodjeljuje važna uloga uzora i pomagača. To može oblikovati osobnost, ali i kasnije izazvati specifične mentalne i emocionalne poteškoće, piše HuffPost.
Kako objašnjava terapeutkinja Aparna Sagaram, najstarije dijete u početku ima jedino odrasle kao uzor. Mlađa braća i sestre pak prate starije - djecu koja su također u procesu učenja. Taj kontrast stvara jedinstvenu dinamiku i očekivanja za najstarije dijete, a upravo o tim iskustvima najviše govore na terapiji.
Prvo dijete često odrasta uz roditelje koji još traže najbolji način odgoja. Stroža pravila, visoka očekivanja i manje fleksibilnosti mogu stvoriti uvjerenje da vrijedimo samo kada smo savršeni. Terapeuti pomažu povezati taj odgoj s današnjom samokritičnošću i naučiti kako biti blaži prema sebi.
Čak i kada uspiju ostvariti velike ciljeve, mnogi prvorođeni osjećaju da ne zaslužuju uspjeh. Ta stalna sumnja u vlastitu vrijednost, kaže terapeutkinja Altheresa Clark, proizlazi iz godina pokušavanja da ispune tuđa očekivanja.
Mnogi najstariji već od malih nogu preuzimaju uloge odraslih: čuvaju mlađe, pripremaju obroke, pomažu pri uspavljivanju. Odgovornost postaje njihova primarna osobina, ali i težak teret. Često nesvjesno vjeruju da moraju brinuti o svima oko sebe i kad odrastu.
Najstariji su "probni model", oni prvi ruše prepreke, a mlađi dolaze u već omekšane okolnosti. Kada vide da mlađa braća i sestre imaju više slobode i popustljivije roditelje, lako se javljaju frustracija i tihi bijes.
Naučeni da budu oslonac drugima, teško priznaju vlastite slabosti. Često misle da je traženje podrške znak slabosti, iako se izvana čine najstabilnijima. To ih vodi u samotnu borbu s emocijama.
Iako redoslijed rođenja snažno utječe na osobnost, nije jedini koji nas definira. Terapija može biti važan korak u prepoznavanju i mijenjanju obrazaca koji su nekoć bili korisni, ali danas štete.
Najstarija djeca zaslužuju isto što i svi drugi: podršku, razumijevanje i prostor da ponekad jednostavno budu djeca koja više ništa ne moraju.