Odrastanje uz roditelje čije se raspoloženje stalno mijenja može ostaviti duboke emocionalne posljedice. Djeca u takvom okruženju često žive u neizvjesnosti, ne znajući kada će nastupiti sljedeća napeta situacija. Stalno pokušavaju umiriti i usrećiti roditelje, a taj obrazac ponašanja nerijetko prenose u odraslu dob, što utječe na njihove odnose i emocionalno zdravlje, piše YourTango.
Psihoterapeutkinja Imi Lo objašnjava koliko je teško odrastati u nestabilnom emocionalnom okruženju: "Jednog trenutka vas obasipaju ljubavlju i pažnjom, čineći da se osjećate viđeno i voljeno. Sljedećeg, izlijevaju bijes kao dijete u tantrumu, ostavljajući vas zbunjenima i uplašenima. To je srceparajuća stvarnost odrastanja s emocionalno nestabilnim roditeljem."
Takvo iskustvo ostavlja traga, oblikujući osobnost na brojne načine.
Djeca koja odrastaju uz roditelje promjenjivog raspoloženja često razviju naviku ugađanja drugima. Kako bi izbjegla sukobe, stalno pokušavaju održati mir. Odrasli nastavljaju isti obrazac, trudeći se udovoljiti svima oko sebe.
"Ljudi koji su imali vrlo kritične roditelje mogu razviti obrazac udovoljavanja drugima", kaže psihologinja dr. Sherry Pagoto. "Iako ti roditelji možda više nisu prisutni, tjeskoba zbog kritike može ostati i oblikovati ponašanje."
Djeca u nestabilnim domovima uče stalno promatrati i procjenjivati ponašanje roditelja. U odrasloj dobi ta potreba za analizom ne nestaje.
"Prekomjerno razmišljanje znači da osoba neprestano vrti jednu misao u glavi i ne može se fokusirati na ništa drugo", pojašnjava psihoterapeutkinja Amy Morin.
Kako su u djetinjstvu učili da moraju održavati emocionalni mir, u odrasloj dobi često izbjegavaju konflikte.
"Za kvalitetan odnos važno je moći izraziti svoje osjećaje", objašnjava dr. Ilene Strauss Cohen. "Ljudi koji se boje sukoba nerijetko se osjećaju usamljeno i neviđeno."
Djeca roditelja koji ne preuzimaju odgovornost za svoje emocije često sami prihvate krivnju. Taj obrazac zadržavaju i kao odrasli.
"Preuzimanje odgovornosti za tuđe ponašanje može dovesti do frustracije i ogorčenosti", kaže klinička psihologinja dr. Dianne Grande. "Takvo ponašanje omogućuje drugima da ne mijenjaju štetne navike."
Osobe koje su odrastale u emocionalno zahtjevnim uvjetima često razviju izraženu empatiju. Razumiju bol i ne žele da se netko drugi tako osjeća.
"Empatija je sposobnost razumijevanja tuđih osjećaja i sagledavanja stvari iz njihove perspektive", pojašnjava stručnjakinja za rehabilitaciju Kendra Cherry.
Stalno čekaju sljedeću lošu situaciju, nikada se ne osjećaju posve opušteno. Taj osjećaj ih može pratiti cijeli život.
"Kao što jaje zahtijeva oprezno rukovanje, osoba koja hoda po jajima stalno pazi da ne izazove reakciju druge strane", piše spisateljica Elizabeth Plumptre.
Nakon godina suočavanja s nepredvidivim ponašanjem, razviju pesimističan pogled na svijet.
"Katastrofiziranje znači stalno očekivanje lošeg", kaže klinička socijalna radnica Sharon Martin. "Iz toga proizlaze tjeskoba, beznađe i osjećaj nemoći."
Nakon djetinjstva bez sigurnosti, pokušavaju kontrolirati sve oko sebe kako bi se osjećali sigurno.
"Kontrolirajuće ponašanje često proizlazi iz tjeskobe", piše autorica Traci Pedersen. "Želja za redom može biti nesvjesna, ali vrlo snažna."
Zbog nesigurnih odnosa u djetinjstvu, često se boje napuštanja i sumnjaju u vlastitu vrijednost.
"Strah od napuštanja nije službena fobija, ali je vrlo čest i može imati razorne posljedice", objašnjava autorica Lisa Fritscher.
Unatoč želji da ne budu poput svojih roditelja, ponekad nesvjesno preuzmu njihove obrasce ponašanja.
"Efekt kameleona opisuje osobu koja oponaša osjećaje i ponašanje drugih kako bi se uklopila", kaže savjetnica dr. Suzanne Degges-White.
Neki idu u drugu krajnost pa se potpuno emocionalno povuku. Iako to donosi privremeno olakšanje, dugoročno može biti štetno.
"Emocionalna odvojenost znači prekid veze s osjećajima drugih ljudi", pojašnjava Kendra Cherry. "To može štititi od boli, ali ometa emocionalni razvoj i odnose."