Svi roditelji žele da njihova djeca odrastaju samopouzdana i sigurna u sebe, ali ponekad sasvim nesvjesno svojim ponašanjem mogu potkopati dječje samopouzdanje.
Samopouzdanje djeci pomaže da lakše prolaze kroz izazove, prihvaćaju sebe i razvijaju se u stabilne i zadovoljne osobe. No roditelji često iz najbolje namjere čine greške koje mogu imati suprotan učinak. Evo pet najčešćih navika koje je važno prepoznati i izbjeći.
1. Ne uspoređujte svoje dijete s drugima
Svako je dijete jedinstveno i ima svoje talente, sklonosti i ritam razvoja. No roditelji ponekad uspoređuju svoje dijete s vršnjacima – bilo da su u pitanju ocjene, sportski uspjesi ili društvene vještine.
Takve usporedbe mogu kod djeteta stvoriti osjećaj da nikada nije dovoljno dobro i razviti obrasce niskog samopoštovanja, koji se mogu zadržati i u odrasloj dobi.
Umjesto toga, fokusirajte se na djetetove individualne sposobnosti i postignuća, potičite ga da se ponosi vlastitim napretkom, bez obzira na druge i, umjesto da kažete: "Vidi kako tvoj prijatelj bolje crta od tebe", recite: "Baš si se potrudio i vidim da ti crtanje sve bolje ide."
2. Ne štitite dijete od neuspjeha
Neuspjeh je dio života i dio učenja. Ako stalno rješavate probleme umjesto svog djeteta i štitite ga od pogrešaka, ono neće razviti otpornost i sposobnost suočavanja s izazovima.
Djeca koja nisu navikla suočavati se s neuspjehom, često kasnije imaju problema s preuzimanjem odgovornosti i donošenjem odluka.
Umjesto da ih tješite riječima "Ma nije to ništa", recite: "Znam da ti je teško, ali što misliš da možeš naučiti iz ove situacije?" Pokažite im vlastitim primjerom da je u redu pogriješiti – pričajte im o svojim neuspjesima i što ste iz njih naučili.
3. Ne korigirajte svaku djetetovu pogrešku
Naravno, roditeljska je uloga usmjeravati djecu, ali stalno ispravljanje i kritiziranje svake greške može ih učiniti nesigurnima i obeshrabriti ih u pokušajima.
Ako se dijete stalno suočava s kritikom, može razviti strah od pokušavanja novih stvari, jer se boji da će opet pogriješiti.
Umjesto da se fokusirate na ono što nije dobro, naglasite napredak i trud. Umjesto da kažete: "Krivo si to napisao", recite: "Vidim da si se potrudio, kako misliš da bi mogao poboljšati ovaj dio?"
4. Ne kontrolirajte svaki djetetov izbor
Roditelji često imaju potrebu donositi odluke umjesto svoje djece jer žele najbolje za njih. No, ako dijete ne nauči samostalno odlučivati, može postati nesigurno i ovisno o drugima u donošenju odluka.
Djeca koja nemaju priliku donositi vlastite odluke kasnije se teže snalaze u životu jer nemaju iskustvo preuzimanja odgovornosti za svoje postupke.
Pustite ih da donose manje odluke, primjerice, što će obući ili što će jesti za doručak. Kod većih odluka, pomozite im sagledati posljedice umjesto da odlučujete umjesto njih.
5. Nemojte skrivati vlastite nesigurnosti
Roditelji su djetetov prvi uzor, a djeca često uče promatrajući ponašanje svojih roditelja. Ako roditelj stalno pokazuje nesigurnost ili sumnju u sebe, dijete će to upiti i razviti isti obrazac razmišljanja.
S druge strane, ako roditelj otvoreno pokazuje da i odrasli ponekad imaju nesigurnosti, ali ih uspješno rješavaju, dijete će shvatiti da nije nužno uvijek biti savršeno.
Nemojte se bojati priznati da i vi ponekad sumnjate u sebe, ali uvijek pokušavate riješiti problem. Pokažite im da biti samouvjeren ne znači ne imati sumnje, već ih znati prevladati.