Pronalaženje pravog partnera može biti izazovno, no istraživanja pokazuju da ljudi koji stalno ulaze u nezadovoljavajuće ili nezdrave veze često imaju zajedničke obrasce ponašanja. Razni stručnjaci naglašavaju da se ti obrasci ponavljaju zbog niskog samopouzdanja, pogrešnih prioriteta ili zanemarivanja ranih upozoravajućih znakova. Upravo te navike otežavaju donošenje zdravih odluka u ljubavnim odnosima.
Kada netko vjeruje da ne zaslužuje mnogo, često pristaje na manje od onoga što mu je zaista potrebno. Niski standardi mogu proizaći iz prošlih iskustava, niskog samopouzdanja ili društvenog pritiska da budu s nekim. Istraživanja pokazuju da osobe s niskim percipiranim "vrijednostima partnera" češće ostaju u nezadovoljavajućim vezama, zanemaruju nespojivosti ili štetno ponašanje jer su jednostavno zahvalne što imaju partnera. Ovaj način razmišljanja čini ih lakom metom za one koji ne mogu zadovoljiti njihove emocionalne potrebe, piše YourTango.
Kada se prevelik naglasak stavlja na izgled, status ili šarm, često se zanemaruju važnije osobine poput dobrote, povjerenja i zajedničkih vrijednosti. Iako je privlačnost prirodna i važna, njezino pretjerano stavljanje u prvi plan vodi do razočaranja. Studije su pokazale da su ljudi koji su se usredotočili na fizičku privlačnost pri odabiru partnera češće imali kraće i manje zadovoljavajuće veze. Kada početna privlačnost oslabi, ostaju s osobom koja ne odgovara njihovim dubljim potrebama.
Ignoriranje problema u ranim fazama veze jedna je od najskupljih navika pri odabiru partnera. Ljudi često zanemare upozorenja jer se boje gubitka veze, nadaju se da će se problem riješiti sam od sebe ili jednostavno ne vjeruju vlastitom prosudbom. Istraživanje Gottman instituta ističe da su mnogi dugoročni problemi u vezama bili vidljivi već u prvim mjesecima, ali su ih partneri previđali ili racionalizirali. Ova navika vodi do dubljeg zapetljavanja prije nego što nespojivosti postanu očite, a tada je izlazak iz veze znatno teži.
Neki ljudi partnerove mane doživljavaju kao priliku da mu pomognu rasti, no takav pristup često završava loše. Osobe koje preuzimaju ulogu "popravljača" ulaze u neravnotežne i nezdrave odnose, gdje njihova potreba da budu potrebni zamjenjuje stvarnu ljubav.
Terapeutkinja Julia Schwab objašnjava: "'Popravljači' često osjećaju kompulzivnu potrebu pomagati, vođeni strahom od vlastite nedostatnosti i percepcijom da se njihova vrijednost mjeri sposobnošću rješavanja problema. Granica između pomoći i kompulzivnog popravljanja definira se granicama." Kada se te granice izgube, odnos lako postaje iscrpljujući i neuravnotežen.
Ljudi se često okreću onome što im je poznato, čak i ako je nezdravo, jer im predvidljivost pruža osjećaj sigurnosti. Osobe koje su odrasle u kaotičnom ili emocionalno nedostupnom okruženju često se i u odrasloj dobi nesvjesno privlače sličnim odnosima. Bez svijesti o tome, takvi ljudi mogu pogrešno protumačiti poznatu dinamiku kao kemiju, a zapravo samo ponavljaju stare emocionalne rane.