Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na Hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Danas vam donosimo njegov dojam iz Nautica.
SAMO dva dana nakon povratka iz Napulja pomalo sam neplanirano završio u Zagrebu. Naravno, vrag mi nije dao mira pa sam odlučio otići na ručak u neku od pizzerija s liste na koju sam upisao one koje već duže vrijeme planiram posjetiti. Budući da sam odluku o odlasku na pizzu donio tijekom obilaska sajma starina na Britancu, izbor je pao na pizzeriju Nautic do koje smo imali manje od deset minuta laganog hoda.
U mladosti sam jako puno vremena proveo na popularnom zagrebačkom Kegliću pa su me prolazeći pored igrališta na kojem sam bezbroj puta haklao mali nogomet sasvim očekivano oprale uspomene. Nautic se nalazi nedaleko od spomenutog igrališta, a mi smo se zbog lijepog vremena odlučili za stol na terasi.
Moram priznati kako sam se nakon pet dana provedenih u Napulju i obilaska napuljskih pizzerija osjećao poprilično čudno. Nekako mi se činilo pomalo nepravednim prema Nauticu kušati njihovu pizzu u periodu sređivanja utisaka iz Napulja.
Bura i Nostromo
Trudim se prije svakog odlaska u neku pizzeriju pročitati recenzije i osvrte kako bih na neki način došao pripremljen, a čitajući recenzije za Nautic uočio sam Buru, pizzu koju svi ističu kao favorita. Pizze koje u svojoj ponudi ima Nautic nose imena vezana uz more i pomorstvo, a i cijeli je interijer uređen u tom stilu.
Naručili smo već spomenutu Buru i klasičnu Margheritu koja se u Nauticu zove Nostromo. To je ujedno i jedina pizza koja u nadjevima ima Buffalo Mozzarellu, sve ostale imaju Mozzarellu Fior di Latte. Upravo sam se zbog Buffalo Mozzarelle odlučio za Nostromo, a ne za svoju omiljenu s mortadelom i pistacijom.
Pizze nismo dugo čekali, stigle su nam na stol niti desetak minuta nakon narudžbe, a već nas je sam pogled na njih ugodno iznenadio. Bura izgleda fantastično, a Nostromo baš onako kako prava napoletana i treba izgledati. Tijesto je izgledom moderno napoletansko, ali okusom i teksturom vuče na tradicionalnu napoletanu.
Savinutu krišku zbog nešto mekše i vlažnije sredine treba pridržavati i drugom rukom. Rubovi nisu prenapuhani, hrskavi su i fini. Nisam se stigao raspitati, ali sam uvjeren kako je tijesto prošlo adekvatan proces fermentacije, a pripremao ga je netko tko to zna dobro odraditi.
Nadjevi kvalitetni, a iako nisam ljubitelj crvenih pizza, rajčica na Nostromu je i mirisom i okusom ona prava, vrlo vjerojatno originalna San Marzano. Sve u svemu, Nautic ima jako dobru napoletanu, izgledom nešto moderniju, ali okusom tradicionalnu, ukusnu i meni osobno ono najvažnije, laganu i ne pretjerano slanu.
Pizze za 7 do 13 eura
U ponudi je dvadesetak pizza, a cijene se kreću od 7 eura za Marinu do 13 eura za one najskuplje među kojima je i Barka, moja omiljena pizza s mortadelom. Iako nisam isprobao ostale, potpuno mi je jasno zašto je upravo Bura istaknuta kao favorit.
Prostor je uređen lijepo i skladno, a atmosfera je ugodna i opuštena. Nautic je poput skopskog Matto Napoletana ili zagrebačkog Bocconea, kvartovska pizzeria koja je pomalo neatraktivnu lokaciju između stambenih zgrada uz prometnu ulicu i parkirane automobile nadoknadila lijepo uređenim i ugodnim interijerom i, naravno, jako dobrom pizzom.
I mala crtica za kraj
Nakon što smo pojeli ušao sam u Nautic i upitao simpatičnu konobaricu gdje se nalazi WC, a ona mi je odgovorila nešto u stilu "Ne možete u WC"!? Pomislio sam da im je pukla cijev ili je trenutno zauzet, a onda čujem i nastavak: "WC je samo za goste!" Rekoh, super, onda mogu otići i ne platiti.
Naravno, nije me prepoznala kad sam s terase ušao u nešto mračniju unutrašnjost. Možda bi nekog naljutio takav pristup zbog kojeg WC smiju koristiti samo gosti, ali pretpostavljam da je to zbog blizine nogometnog igrališta.
Ne bi baš bilo ugodno sjediti u opuštenoj atmosferi dok ti žedni hakleri u znojnim dresovima i s nogometnom loptom ispod ruke utrčavaju u lokal napiti se vode i napuniti velike plastične boce. Mnogi restorani i lokali koji na neki način drže do urednosti imaju običaj zabraniti upotrebu WC-a onima koji nisu gosti lokala. Definitivno nešto što je za raspravu, ali možda nekom drugom prilikom. A Nauticu čista petica za kraj.