U Zadru je otvoren prvi tapas bar. Otvorila su ga dva bračna para, nakon nekoliko godina traženja lokacije koja im odgovara. Pronašli su ga na mjestu lani otvorenog i nažalost ubrzo zatvorenog La Cigognea koji je nudio alzašku hranu i vina.
Prvi i zasad jedini zadarski tapas zove se Pinčo, a iza imena stoji priča sa putovanja u – Baskiju.
"Tamo smo Tomi i ja putovali i tapasi su nas oduševili. Pinčo se čita, piše se pintxo i označava tapase servirane na čačkalici ili malenom ražnjiću, baš jako karakteristični za Baskiju", priča nam Mate Begonja, Hrvat iz Australije koji se sa suprugom i dva sina prije desetak godina doselio u svoj rodni zadarski kraj, točnije – u Privlaku.
"Planirali smo otvoriti prije pet godina, ali onda je došao covid i sve je stalo, uključujući i naše planove. Godinama smo bili u potrazi za savršenom lokacijom i onda nam se ukazala ova i odmah smo prionuli poslu", priča Mate na terasi iza bivšeg hotela Zagreb, nekoliko desetaka metara od zadarske rive i mora.
I Mate i njegova supruga, Australka Sarah Jane ili skraćeno – SJ, dugo su godina u poslovima vezanim za turizam, a ljubav prema putovanjima, dobrom vinu i hrani inspirirala ih je za otvaranje Pinča. Ona je i putopiskinja i ljubiteljica koktela, a mi smo iz selekcije klasika probali jako dobar negroni.
"Dugo smo se spremali i na kraju odlučili 'skočiti na glavu' u cijelu priču i sad i sami imamo mjesto gdje uživamo s prijateljima i dočekujemo goste, a planiramo biti mjesto koje radi cijelu godinu", kaže SJ.
Probali smo tapase od svježeg bakalara – onaj u kroketu i u tempuri, ali i arancine od crnog rižota, na tragu onih koje u Labraxu od lani u ponudi ima mladi zadarski chef Saša Began. Naručili smo i Gambas al ajilo iliti kozice sa čilijem i češnjakom, jelo koje spaja mora svijeta i jako je ukusno.
A budući da smo uočili ceviche, tradicionalno peruansko jelo koje je u Zadru prije nekoliko godina popularizirao Bruno Lerzundi Vagner, peruanski kuhar hrvatskih korijena koji je radio u restoranu Kaštel, morali smo ga probati. Ova verzija je s jadranskim brancinom, citrusima, čilijem i crvenim lukom točno je ono što treba biti – jelo s karakterom, sa puno slojeva okusa, ali i mirisa.
Australka grčkih korijena je Irene Jukić, a ona i Zadranin Tomi upoznali su se radeći na kruzeru te se nakon 16 godina nastanili u Zadru gdje sada žive i odgajaju dvije kćeri. Irene je zaslužna za sve umake koji se uz tapase poslužuju u Pinču, a nas je posebno iznenadio svježi i jako ukusni tzatziki.
"To je moje, moja tradicija i naslijeđe, najpoznatiji grčki umak. Radim ga po starom obiteljskom receptu koji je zapravo jako jednostavan. I njega i sve ostale umake pravili smo i isprobavali dok ih nismo doveli do savršenstva i dok nam se svima nisu svidjeli", kaže Irene, a mi smo tzatziki jeli s koftama.
Zahvaljujući čepovima koji boce vina, ali i pjenušaca drže pod vakuumom, ne utječući na kvalitetu i svježinu, u Pinču nude preko 60 vina na čaše, a nude i bokale sangrije sa svježim voćem i primjetili smo da se naručuju za gotovo svaki stol.
Od svega što smo probali ipak su nas punoćom okusa ponajviše iznenadile shiitake gljive, sotirane na tavi i poslužene iz dodatak svježeg žumanjka.
Nismo mogli da ne probamo slatko i uz standardne churrose probali smo i jako jednostavan, ali kremast i jako ukusan desert – baskijsku tortu sa sirom. Njome smo završili ovo internacionalno gastroputovanje u centru Zadra, za koje se nadamo da će potrajati.